screenshot/ilustracija

NOVI DETALJ SLUČAJA SALOPEK: Egipatska vojska na Sinaju likvidirala mogućeg ubojicu Tomislava Salopeka! (VIDEO)

Autor: Zoran Meter

Izgubivši inicijativu na zapadu Sirije, vodstvo „Islamske države“ pojačalo je napore za osvajanjem najvećeg i strateški važnog grada na istoku zemlje Deir ez-Zoura, koji je pod nadzorom sirijske vojske i njima odanih lokalnih kurdskih postrojbi.

Rat na Bliskom istoku ne jenjava, a njegov temeljni problem je u tome što u njemu sudjeluje jako puno „igrača“, prejakih da rat smiju izgubiti, a preslabih da bi ga dobili. Tu prije svega mislim na regionalne sile Iran, Tursku i Saudijsku Arabiju, a naravno, i vodeće zemlje EU, koje se u stvarnosti samo „šlepaju“ uz SAD a na terenu ne predstavljaju gotovo ništa.

Iz tog razloga su i formirane različite protuterorističke koalicije u nadi, da će baš njihova izvojevati i konačnu pobjedu. A jedna od njih, ona „istočna“ (Rusija, Iran, Irak, Sirija), upravo dramatično mijenja odnos snaga na sirijskom i iračkom terenu do te mjere, da Washington shvaća kako nešto žurno treba promijeniti ako ne želi postati puki promatrač događaja, bez mogućnosti značajnijeg utjecaja na njihov tijek.

Nakon velikih uspjeha“istočne“ koalicije proteklih tjedana, postalo je jasno kako je uništenje radikalnih islamista (kao realne vojne sile) na teritorijima spomenutih država još samo pitanje vremena. Slučajno ili ne (a naravno da nije slučajno), krajem siječnja intenzivirali su se i udari američkih zračnih snaga tj. „zapadne“ koalicije, u kombinaciji s ratnom političkom retorikom Washingtona. Ta se retorika, usprkos odlučnom isključivanju bilo kakve američke kopnene intervencije od strane predsjednika Obame izrečenom prije otprilike svega dva mjeseca, sada zasniva na slanju američkih kopnenih postrojbi u irački Mosul i sirijsku Rakku, kao simbole „Islamske države“ (opširnije pročitajte ovdje).

Međutim, paralelno s ratom i prijetnjom vojnim intervencijama, intenzivirane su i diplomatske aktivnosti ključnih igrača, SAD-a i Rusije, bez čijeg dogovora nije moguće političko rješenje bliskoistočne krize. A kao rezultat istih uistinu su moguće sve varijante, od kojih su neke posve poražavajuće za samu Tursku.

O tome da su SAD i Rusija bliske kompromisu, ovih dana piše i agencija Bloomberg, navodeći, kako su Rusi spremni u pregovaračku sirijsku oporbu uključiti i terorističku organizaciju „Vojska islama“ (na čemu inzistira Saudijska Arabija), a Amerikanci, zauzvrat, dopuštaju ulazak u umjerenu oporbu bivšeg zamjenika sirijske vlade Kadria Jamila i jednog od vođa sirijskih Kurda Saleha Muslima (na kojima inzistira Moskva, a protivi im se službeni Rijad).

Ali o tome nešto više nakon pregleda vojnog stanja na sirijskoj bojišnici.

Velika pobjeda sirijske vojske na jugo-zapadu zemlje




Sirijska vojska, uz potporu lokalnih postrojbi i ruskog zrakoplovstva, jučer je brzim napadom pod nadzor stavila važno islamističko uporište Sheik-Miskin i sjeverne dijelove grada Deraa, kao i uzvisinu Alish. Uništeno je važno zapovjedno i operativno središte „Jabhat al-Nusre“. Grad Sheik-Mishin s obližnjim uzvisinama ima bitan strateški položaj za nadzor prometnica kojima je stizala glavnina logističke i kadrovske potpore teroristima. Također, odatle se nadzire i međunarodna prometnica Damaska – Deraa.

Bitka za veliki grad Deir ez-Zour na istoku Sirije

Izgubivši inicijativu na zapadu Sirije, vodstvo „Islamske države“ usililo je napore za osvajanjem najvećeg i strateški važnog grada na istoku zemlje Deir ez-Zoura, koji je pod nadzorom sirijske vojske i njima odanih lokalnih kurdskih postrojbi (a već dugo se nalazi u okruženju islamista). S tim ciljem, prema gradu su usmjerili snage od cca 2 tisuće vojnika i njima pripadajuća oklopna vozila (info: zapovjednik operativnog odjela ruskog Glavnog stožera, general Sergej Rudskoj).




Upravo u tom dijelu Sirije ruski strateški bombarderi posljednjih dana vrše intenzivno bombardiranje ISIL-ovih snaga. Samo u razdoblju od 22.-24. siječnja oni su, uzlijetajući s ruskih baza udaljenih tisućama kilometara, izvršili 18 naleta i masovnih bombardiranja (vidi video bombardiranja terorista u zoni Deir ez-Zour od strane bombardera Tu-22M3.

Hillary Clinton protiv američke kopnene akcije u Siriji i Iraku

Hoće li ili ne doći do kopnene intervencije u Siriji i Iraku od strane 101. elitne zračno-desantne divizije američkih marinaca, nitko sa sigurnošću ne može reći. Hillary Clinton, vjerojatna kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednicu SAD-a, jučer je izjavila svoje oštro protivljenje takvoj akciji te rekla kako se prednost mora dati diplomaciji (info: CNN).

Međutim, ako se Obamina administracija i odluči na takav korak najavljen od strane Pentagona, teško je povjerovati ( zbog visoke rizičnosti takve akcije), kako po tom pitanju neće doći do kompromisa sa službenom Moskvom čije su snage u Siriji (danas to priznaju svi najznačajniji svjetski analitičari) stvarni vladari stanja na terenu. Naime, Moskva bi u tom slučaju mogla „omekšati“ stav Damaska koji je najave slanja američkih postrojbi u grad Rakku već nazvao neprijateljskim. Zauzvrat bi ona vjerojatno trgovala u korist potpore uključivanja sirijskih Kurda na sjeveru zemlje u političko rješenje sukoba i pravo na njihovu autonomiju, a što užasava službenu Ankaru.

Što donosi eventualna američka kopnena intervencija?

Moskva po pitanju ulaska Amerikanaca u Rakku ima puno manevarskog prostora. Naime, taj čin u strateškom i vojnom smislu ne znači ništa, budući da se bez potpore sirijske vojske i suradnje s Rusima, američke snage odatle neće pomicati. S druge strane Moskva zna da je Amerikancima potreban jedan „zvučan“ čin kako ne bi iz Sirije otišli „pognute glave“ (što je za glavnu svjetsku velesilu prevelik šamar). Čin oslobađanja „prijestolnice“ „Islamske države“ za Washington bi u novosloženim uvjetima bio zadovoljavajući „zalogaj“ koji bi mu ostavljao prostora za propagandne aktivnosti usmjerene protiv domaćih i stranih kritičara, tipa – „mi smo oslobodili najveće uporište „Islamske države“ i tako joj slomili „kralježnicu“. Taj bi potez formalno ostavljao i prostora jastrebovima u američkoj administraciji za radikalizaciju stanja i pokušaj presijecanja Sirije na dva dijela, uz stvaranje marionetske vlade u Rakki. Ali to su već i vojno i politički vrlo rizični potezi koji vode u faktičnu podjelu zemlje i bili bi izvorište dugogodišnjih nestabilnosti u čitavoj regiji te je pitanje bi li se s tim složili glavni regionalni igrači. Dugotrajni rat, kao i nestabilni mir, tamo ipak nikom ne odgovara.

SAD, bez obzira na intenziviranu suradnju s Turskom po pitanju Sirije i Iraka nakon ulaska Rusije u „igru“, dobro znaju ograničene mogućnosti Ankare kada je u pitanju dubina njihovog vojnog djelovanja u Siriji zbog visokog rizika aktiviranja sukoba s Rusijom. Zbog toga je Pentagon i inzistirao na sniženju agresivne retorike turskih vlasti, obećavši zauzvrat svoje zalaganje za zaštitu turskih interesa.

A da se nešto u smjeru dogovora između SAD-a i Rusije „kuha“, potvrđuje i izjava turskog ministra vanjskih poslova o tome, kako će turska bojkotirati ženevske pregovore o mirnom rješenju 29. siječnja („Ženeva-3“) ako u mirovni proces budu uključeni predstavnici sirijskih Kurda, čije vojne postrojbe (YPG), skupa s jezidima nižu uspjehe uzduž sirijsko-turske granice. Takvim izjavama turskih političara sinkronizirano se priključuju i čelnici oružanih formacija na sjeveru Sirije, koje su pod nadzorom i zaštitom Ankare.

Međutim, usprkos tim prijetnjama, danas stiže i vijest iz Bruxellessa prema kojoj je stalni predstavnik Rusije pri EU Vladimir Chizhov, govoreći o suradnji Rusije sa sirijskim Kurdima, izjavio sljedeće: „Da, mi surađujemo i govorimo kako kurdske organizacije moraju biti predstavljene na predstojećim pregovorima u Ženevi. Mi izravno ne dostavljamo oružje… kurdskim borcima u Siriji i Iraku, … oni ga (rusko oružje, op.a.) dobivaju od iračke središnje vlade.“

Ali i iz Pariza je pristigla vijest prema kojoj je francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius izjavio, kako „Demokratski savez Sirije“ (PYD) neće biti pozvan na ženevsku konferenciju (info: Reuters). PYD predstavlja političku organizaciju sirijskih Kurda koju Ankara smatra sirijskom podružnicom Kurdske radničke stranke koja ilegalno djeluje u Turskoj i propagira oružanu borbu za kurdsku nezavisnost.

Drugim riječima, diplomatske bitke i napori za političko rješenje sirijskog „gordijskog čvora“ još su daleko od svog finalnog stadija.

Grčki ministar obrane oštro o Turskoj zaštiti terorista

Odmah nakon jučerašnjeg susreta s izraelskim ministrom obrane Moshe Ya’alonom u Ateni, grčki ministar obrane Panos Kammenos oštro je napao Tursku. Izjavio je, kako veliki dio nafte „Islamske države“ prolazi kroz Tursku, i da ta država financira terorizam. Turska mora prestati „surađivati s terorizmom i provoditi mjere koje izazivaju probleme u regiji i iskoristiti financiranje od strane EU… i zaustaviti izbjeglice na obalama Male Azije“. Pozvao je predsjednika Erdogana na „promjenu smjera države“.

Inače, danas je u Tel Aviv stigao grčki premijer Aleksis Tsipras, a već sljedećeg dana u Nikoziji (Cipar) susrest će se vođe triju država – Cipra, Grčke i Izraela.

Izraelske zračne snage napale „IS“ na egipatskom Sinaju

Gotovo identične riječi svog grčkog kolege izrekao je danas i izraelski ministar obrane Moshe Ya’alon: „Islamska država“ ima značajne financijske resurse zahvaljujući prodaji nafte Turcima. Ona se nastavlja već duže vrijeme. Osim toga, Turska dozvoljava slobodan prolaz džihadistima kroz svoj teritorij, iz Europe u Siriju i Irak i obratno“.

Ta se ministrova izjava poklopila s današnjom viješću o nffapadu izraelske vojske na bazu terorista „Islamske države“ na egipatskom poluotoku Sinaju. O tome su izvijestile tamošnje ISIL-ove grupacije, a vijest je prenio izraelski portal Cursorinfo.co.il.

Navodno su dva izraelska helikoptera Apache u pratnji bespilotne letjelice prešli egipatsku granicu i nanijeli udar po bazi „IS“ južno od grada Sheik-Zavid, na sjeveru poluotoka. Nema vijesti o rezultatima akcije, a informaciju o napadu odbilo je komentirati izraelsko Ministarstvo obrane.

Međutim, ono najvažnije, što se tiče i nas u Hrvatskoj, jest i današnja informacija iz Kaira, prema kojoj su egipatski vojnici u središnjem dijelu Sinaja likvidirali jednu od glavnih osoba lokalne terorističke organizacije „Ansar Beit al-Makdis“, koja predstavlja tamošnje krilo „Islamske države“ (info: internetska verzija egipatske novine „Sada“). Upravo je ta organizacija odgovorna za prošlogodišnji brutalni teroristički čin, u kojem je, nakon zarobljavanja, bio ubijen Hrvat Tomislav Salopek. Likvidirani terorist bio je zadužen za opskrbu organizacije oružjem, novcem, vrbovanje dobrovoljaca i njihovo prebacivanje na Sinaj.

Autor:Zoran Meter
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.