
Erdogan odbacuje američko upozorenje o turskoj potpori Hamasu
Puno povoljnija opcija od podizanja rizika na maksimalnu razinu po SAD bi bio pokušaj zadržavanja uloge vodeće globalne sile, ali više nikako ne i one koja će drugima diktirati što i kako moraju raditi. O tome sam u svojim analizama pisao još i prije početka ukrajinskog rata, upozoravajući upravo na scenarij kakvom sada u svijetu svjedočimo.
Sjedinjene Države se svojom golemom ekonomskom i financijskom snagom, svojim razvojnim i inovativnim potencijalima u sferi visoke tehnologije i mnogo čega drugog prihvatljivog i primamljivog mogu nametnuti svijetu kao zemlja koja će drugima pomagati u njihovu razvoju, a ne te potencijale i resurse koristiti za njihovo porobljavanje. Ako Washington upije pronaći formulu koja bi išla u tom smjeru i uspije vratiti izgubljeno povjerenje tzv. Globalnog juga koje je sada očito – ima šanse za uspjeh.
I suprotno – ako nastavi s vječnom politikom “gledanja na druge s visoka“, ekonomskih i vojnih prijetnji i brige za zaštitu samo vlastitih interesa ne mareći za interese i strahove drugih zemalja, bit će to put u propast. Takve vođe nikome ne trebaju. Predvodnici, lideri, to uvijek moraju imati u vidu, jer oni ne mogu biti svrha samima sebi. Zašto bih se pouzdao i stavio pod nečije vodstvo ako mi on ne može osigurati barem najosnovnije stvari koje tražim?
Bolje ići postupnim putom nego dramatičnim rezovima
U te je promjene za sve zainteresirane ključne globalne igrače puno bolje
…
Cijeli članak pročitajte na Geopolitika.news: Z. Meter: „Zapad u obračunu s realizmom“