M. Šerić: Bokserski ustanak (2)

Interpretacija Bokserskog ustanka predmet je prijepora do danas. U Tajvanu, Makau i Hong Kongu udžbenici povijesti boksere često predstavljaju kao iracionalne bande, ali u kontinentalnoj Kini udžbenici vlade opisuju bokserski pokret kao antiimperijalistički, domoljubni seljački pokret koji nije uspio zbog izostanka kvalitetnog vodstva, a međunarodnu vojsku opisuju kao invazijsku silu. Međutim, posljednjih desetljeća povjesničari u Narodnoj Republici Kini zauzeli su nijansiraniji stav. Godine 1998. političar i trenutni ministar vanjskih poslova Wang Yi ustvrdio je da bokseri imaju zajedničke značajke s ekstremizmom Kulturne revolucije. Oba događaja su imala vanjski cilj „likvidaciju svih štetnih nametnika“ i domaći cilj „eliminaciju loših elemenata svih vrsta“. Godine 2006. Yuan Weishi, profesor filozofije na Sveučilištu Zhongshan u Guangzhouu, napisao je da su bokseri svojim „zločinačkim radnjama donijeli neizrecivu patnju zemlji i njezinom narodu! Sve su to činjenice koje svi znaju i to je nacionalna sramota koju kineski narod ne može zaboraviti.“ Zauzvrat su neki promatrači Yuana proglasila izdajnikom.       

Zaključci

Ustanak boksera pokazao je moć kineske mržnje prema strancima i kršćanstvu. Štoviše, ratni događaji samo su nanijeli dodatnu štetu ugledu kršćanstva u očima Kineza. Prvi sekretar Komunističke partije Kine Chen Duxiu napisao je da je ustanak boksera „veliki i tragični prolog povijesti kineske nacionalne revolucije“ i hvalio boksere da su radili kako bi „spasili dio časti kineskog naroda“. Međutim, bokserski nacionalizam je bio nejasan jer nije bilo jasno jesu li bili

…

Cijeli članak pročitajte na Geopolitika.news: M. Šerić: Bokserski ustanak (2)