fbpx

Najpoznatija Gospina svetišta u Hrvatskoj

Autor: dnevno.hr

Blažena Djevica Marija omiljena je zagovornica vjernika. Na blagdan Velike Gospe ljudi diljem čitavog svijeta posjećuju njena svetišta i mole se za njenu pomoć u nastavku života i u trenutku smrti.

Marija Bistrica

Marija Bistrica prvi se put u povijesti spominje 1209. godine kao feudalni posjed župana Vratislava. Godine 1334. navodi se kao sjedište župne crkve sv. Petra i Pavla. Ta je župa s vremenom postala poznata po znamenitom kipu Majke Božje Bistričke. Taj kip potječe s kraja 15. stoljeća i izvorno se nalazio u crkvi na Vinskom Vrhu. Godine 1545. prenesen je u Mariju Bistricu, gdje je dugo vremena bio skriven zbog opasnosti od Turaka Osmanlija. Godine 1684. kip je pronađen i stavljen na počasno mjesto.

Već sljedećeg dana nakon postavljanja kipa zabilježeno je prvo čudesno izliječenje. Izljiječena je bila Katarina Paulec, nakon što je tri puta nošena oko oltara. Ubrzo su zabilježena i mnogobrojna druga čudesna izliječenja i Marija Bistrica je postala znamenito mjesto hodočašća. Navodno je od 1688. do 1786. godine zabilježeno čak 1109 čudesnih izliječenja. Svetište je postalo toliko poznato, da je čak i Hrvatski sabor 1710 . odlučio u ime zavjeta darovati crkvi u Mariji Bistrici oltar, što je i ispunjeno 1715. godine.


Godine 1880. dogodio se požar koji je uništio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke. Inače, taj je kip visok 112 centimetara i crne je boje. Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer 1935. godine okrunio je kip Majke Božje i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Blaženu Djevicu Mariju kraljicom Hrvata. Pri tome je izrekao sljedeću molitvu:

‘Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice!

Naših patnja ne prezri u potrebama našim,

nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda,

Djevice slavna i blagoslovljena.’

Hrvatska biskupska konferencija proglasila je 1971. godine Mariju Bistricu nacionalnim svetištem (samo su dva nacionalna svetišta u Hrvatskoj). Osobito svečan dan u Mariji Bistrici bio je 3. listopada 1998. godine, kad je papa bl. Ivan Pavao II. proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim upravo u Mariji Bistrici pred velikim okupljenim mnoštvom.




Trsat

Svetište Blažene Djevice Marije na Trsatu najstarije je hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim djelovanjem. Začetak štovanja BDM na Trsatu seže u 1291. godinu kada je na tom mjestu čudesno osvanula kućica iz Nazareta u kojoj je nekada živjela Isusova majka Bogorodica Marija. Godine 1294. ta je kućica prenesena dalje u talijanski Loreto, gdje se nalazi i danas (Talijani je nazivaju Santa Casa – Sveta Kuća).

Crkvu je na Trsatu započeo graditi knez Martin Frankopan, uz dozvolu pape Nikole V., i to na mjestu gdje se nekada nalazila Bogorodičina kućica. Konačni izgled crkva je dobila tek 1824. godine, kad joj je dodan i zvonik koji prije nije imala.




Osobito štovanje u Trsatskom svetištu zaslužuje slika Majke BožjeTrsatske, koja ima slavnu povijest. Prema predaji tu je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Trsatskom svetištu darovao ju je papa Urban V. 1367. godine. Izrađena je na cedrovoj dasci, a lik Majke Božje okrunjen je krunom od pravoga zlata. Tu je krunu stavio Bogorodici na glavu sam papa Klement XI. 1715. godine. Dapače, bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa.

Zanimljivo je da su zavjetne darove Trsatskom svetištu tijekom stoljeća darovali najviši hrvatski dostojanstvenici, poput bana grofa Tome Erdödyja, pa čak i habsburški vladari iz Beča, uključujući cara Leopolda i caricu Mariju Tereziju.

Sinj

Slika čudotvorne Gospe Sinjske, koja se štuje u Sinju i nadaleko šire, potječe iz 16. stoljeća. Slika se prvotno nalazila u Sinju, no s dolaskom Turaka Osmanlija, svećenici su je ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala otprilike stoljeće i pol, sve do 1687. godine. Tada je ponovno donesena u Sinj, a kad su Turci napali taj grad 1715. godine, slika je odigrala važnu ulogu. Naime, kad je Osmanlijska vojska napala grad, u sinjsku tvrđavu zatvorila se četa od oko 700 vojnika, žene, djeca i sedam fratara. Fratri su sa sobom ponijeli sliku Gospe i stavili je u tvrđavnu crkvu sv. Mihovila, na oltar sv. Barbare.

‘Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza i ponavljao se često slijedećih dana. Oko Grada sve je bilo popaljeno i uništeno. Izgorjela je i crkvica sv. Franje, a zatim i samostan i nova crkva pod Kamičkom sa svim što je u njoj bilo. Sam je Grad bio napola razrušen. Za branitelje Sinja molilo se po cijeloj Dalmaciji. Svak se bojao, ako padne Sinj, da će Turčin zauzeti Klis pa ostalu Dalmaciju. Splitski nadbiskup Cupilli pošao je pod zastavom križa Sinju u pomoć, ali nije mogao prodrijeti dalje od Dicma, pa odatle šalje pismo (9. kolovoza) Papi Klementu XI. u kojem ga zaklinje da moli za Sinj. U Omišu je pobožni svijet, čitavu noć u crkvi, pred Gospinom slikom, molio za Sinj.’

‘Dana 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš, koji je trajao tri sata. Kroz to vrijeme redovnici, žene, djeca i ostala čeljad koja ne bijaše za borbu, molili su s plačem i suzama pred Marijinom slikom za pomoć. Izjutra, na Blagdan Velike Gospe nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem, već su i posljednje Turske čete prešle preko Cetine. Pod Gradom se našlo 10.000 mrtvih i mnoštvo ratnog materijala. Od naših padoše 3 časnika, 35. vojnika i vojni kapelan fra Stjepan Batarelo. Ranjenih je bilo 52.’

‘Suvremenici događanja uvjereni su da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje. Suvremeni povjesničar fra Petar Filipović piše: ‘Da je dakle ovo bilo njezino dobiće, sumnje ne ima; pak i Turci isti posli govorili su da su gledali svaku noć u vrime obsidnuća odit po zidu Grada jednu ženu u velikoj svitlosti’. Te su se Gospođe strašili i zato su pobjegli.’

Čudotvorna slika Gospe Sinjske naslikana je na platnu, duga je 58 cm, a široka 44 cm. Slika ne prikazuje cijeli lik Gospe, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine slike. Slika je okrunjena krunom od suhoga zlata, koju su dali iskovati vojnički časnici skupivši među sobom 80 cekina. Gospinu sliku okrunio je splitski nadbiskup Cupilli 22. rujna 1716. godine. Na kruni je natpis: “IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT ANNO MDCCXV” (Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715. godine).

Obred krunjenja Gospine slike tekao je na sljedeći način: ‘Nakon zavjetne mise u čast Blažene Djevice Marije, nadbiskup je izrekao hvalospjev u Njezinu čast. Zatim je obučen u bijeli plašt, s bijelom mitrom na glavi intonirao po gregorijanskom napjevu Veliča i izmolio odnosne molitve iz Gospina Oficija, pokadio Priliku i na nju postavio zlatnu krunu, intonirao Zdravo Kraljice i izmolio određene molitve. Tada se formirala procesija, i to s izvanjske strane tvrđave. Procesija je stupala ovim redom: Najprije križ, iza njega nekoliko franjevaca pa svećenici i kanonici, zatim nadbiskup. Iza njega su sv. Priliku nosili njegova ekscelencija providur Pavao Foscolo, gosp. knez Bortoluzzi, zapovjednik posade, potpukovnik Brand i kapetan Manzecca.’

Aljmaš

Mjesto Aljmaš nalazi se nedaleko od utoka Drave u Dunav. Prvi put se u izvorima spominje 1338. godine. Ime Aljmaš dolazi od madžarske riječi alma, što znači jabuka. Gospino svetište u Aljmašu ustanovili su Isusovci 1704. godine, donijevši iz baranjskog sela Laško (danas Lug) Gospin kip.

Godine 1708. u Aljmašu je građena nova crkva, druga po redu. Posvećenje te crkve obavio je 1715. godine đakovački biskup Đuro Patačić. U velikom je požaru 1846. godine izgorjela ta crkva zajedno s Gospinim kipom. Godine 1847. započela je gradnja nove, treće crkve na istom mjestu, a 1857. godine slavni biskup Josip Juraj Strossmayer darovaoje Aljmaškom svetištu novi Gospin kip, koji i danas stoji. Taj je kip izrađen u Beču.

U Domovinskom ratu gađana je aljmaška crkva topovskim i tenkovskim granatama u više navrata. Srušen joj je zvonik i krov, razbijeni oltari, kipovi i namještaj. Na kraju je crkva gotovo u potpunosti sravnjena sa zemljom. Ipak, 1992. godine pronađen je u ruševinama kip Majke Božje. Odnesen je u Osijek, a tek 1998. godine, nakon kraja rata, vraćen je u Aljmaš.

Godine 1999. počele su pripreme za gradnju nove župne crkve u Aljmašu. Prihvaćen je idejni nacrt zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića. Gradnja je započela 2001 godine. Blaženi papa Ivan Pavao II., prilikom svog trećeg posjeta Hrvatskoj, 7. lipnja 2003. godine, okrunio je kip Gospe aljmaške na svečanom euharistijskom slavlju u Osijeku.

Krasno

Mjesto Krasno nalazi se u sjevernom podvelebitskom području, 20-tak kilometara od Senja. Do Krasna se može doći s primorske strane Velebita, s Jadranske magistrale preko Svetoga Jurja i Oltara ili s kontinentalne strane Velebita iz pravca Otočca. Automobilom se od Zagreba do Krasna dolazi za oko 2,5 sata.

Nekada je svetište Majke Božje od Krasna navodno bilo najveće marijansko mjesto hodočašća u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i Trsata. U svetište su ljudi dolazili pješice, čak s Krka, iz Bosne i Dalmacije. Danas Gospino svetište u Krasnom godišnje posjeti i do 100.000 ljudi. Crkva Majke Božje u Krsnom sagrađena je u 18. stoljeću, na temeljima srednjovjekovne crkve.

Krasno se nalazi na čak 714 metara nadmorske visine i sjedište je Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Krasno nudi velike mogućnosti za aktivni odmor u prirodi.

Svetište Majke Božje Goričke na Krku

Na otoku Krku u Općini Baška nalazi se jedno od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta, koje u zadnje vrijeme obnavlja popularnost. Smješteno je u mjestu Batomalj, svega nekoliko stotina metara sjeverno od mjesta gdje se nalazila slavna Bašćanska ploča. Svetište se najprije nalazilo u predjelu Goričice u obližnjem Jurandvoru, odakle mu i naziv Majke Božje Goričke. To je najveće svetište u Krčkoj biskupiji. Na sadašnjemu mjestu sagrađeno je tijekom 15. stoljeća.

Čudotvorni kip Majke Božje Goričke potječe iz 16. stoljeća i rad je nepoznatog majstora. Godine 1877. A. Kušlan obnovio je na njemu pozlatu. Blažena Djevica Marija i Isus okrunjeni su zlatnim krunama.

Remete

Remete u sjevernom dijelu Zagreba staro su hrvatsko marijansko svetište, koje nema masovnu posjećenost poput Marije Bistrice, Trsata ili Sinja, ali je blizu Zagrepčanima i također održava proštenja na marijanske blagdane. Čuvari svetišta su karmelićani, koji nastanjuju samostan u Remetama.

U svetištu su se događala po zagovoru Majke Božje i brojna čudesa. Zanimljivo je da je za vrijeme svoga upravljanja zagrebačkom biskupijom biskup Borković svake subote hodočastio u Remete, a isto je činio i biskup Emerik Esterhazy.

Od ostalih Gospinih svetišta u Hrvatskoj svakako treba još spomenuti:

Svetište Majke Božje od Kamenitih vrata u Zagrebu

Svetište Gospe Voćinske, Majke od Utočišta

Svetište Gospe Ilačke u Ilači pokraj Tovarnika

Svetište Majke Božje Lurdske u Vepricu podno planine Biokovo

Svetište Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu pokraj Krapine

Prasvetište Gospe od Otoka u Solinu

Svetište Gospe od suza u Pleternici

Svetište Majke Božje u Kloštru nadomak Slavonskog Kobaša

Majka Božja Molvarska u Molvama u Podravini

Gospa Loretska u Arbanasima pokraj Zadra

Marijanska svetišta u Zagorju: Belec, Vinagora i Lobor.

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.