fbpx

Grof Janko Drašković, reformator meritokratskih tendencija

Autor: dnevno.hr

Grof Janko Drašković (1770-1856) bio je jedan od najobrazovaniji ljudi svog vremena, grof i istaknuti političar u ilirskom pokretu, ali i osoba naprednog društvenog nazora.

Grof Janko Drašković rođen je u (Zagrebu, 20. listopada 1770. u istaknutoj obitelji Drašković koja je od 15. stoljeća davala istaknute časnike, političare i crkvene dostojanstvenike zahvaljujući tradiciji visoke naobrazbe. Zbog toga je iz obitelji Drašković poteklo čak četvero banova.

Janko Drašković u mladosti se posvetio vojnoj karijeri pa je za vrijeme ratova protiv Napoleona bio časnik u dobrovoljačkim jedinicama. Zbog bolesti je morao prekinuti vojnu karijeru 1792. godine. U politički život se uključio 1825. kada je obnovljen ustavni poredak. Zanimljivo je spomenuti da je bio bitno stariji od Gaja i drugih pripadnika ilirskog pripadnika, od 20 do čak 40 godina pa je imao poseban status.

Krajem 1832. godine u Karlovcu izdao politički spis pisan štokavskim narječjem, naslovljen “Dizertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom”, koji zapravo predstavlja prvi cjeloviti i zreli nacionalni program u hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti. Dizertacija je, što ukazuje i puni naslov spisa, zapravo bila politički naputak za buduće poslanike koje je Hrvatski sabor trebao izabrati za zajednički Ugarsko-hrvatski sabor u Požunu (današnja Bratislava).


Grof Drašković je u njemu savjetovao buduće poslanike da se založe za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jednu političku cjelinu koju on naziva Velika Ilirija, a koja bi obuhvaćala (tadašnju) Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Vojnu krajinu, Rijeku i Bosnu, i slovenske zemlje Kranjsku, Štajersku i Korušku. Ona bi ostala u okviru Habsburške Monarhije no koristila bi vlastiti jezik.

Grof Drašković je potaknuo i rad Ilirske čitaonice koja je ponajviše njegovom zaslugom i osnovana 1838. godine i ubrzo postala žarištem hrvatskog preporoda. Do 1848. godine bio je prvak Narodne stranke, pritom sudjelovavši u osnivanju Matice hrvatske i Gospodarskog društva. Često se previđa njegov socijalnoekonomski aktivizam. Zauzimao se za razvoj trgovine, obrta, školstva, a bio je i pristalica polaganih društvenih promjena, predlažući da se u plemićki stalež primi svaki sposoban čovjek. Feudalci su trebali biti “oci i sirotočuvari” puka.

Nakon 1848. povukao se iz vodstva Narodne stranke, a nije htio niti bansku čast zbog starosti. Umro je u Radgoni u Štajerskoj , na putu za neko njemačko lječilište, 14. siječnja 1856. godine, a od 1893. počiva u Ilirskoj arkadi na zagrebačkom Mirogoju.

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.