fbpx

Englezi i Rusi 1945. potopili brodove pune izbjeglica ubivši 4000 djece, 9000 civila i 4500 logoraša

Autor: dnevno.hr

Titanik nije bio najveća pomorska katastrofa. Dvije najveće tragedije uzrokovali su Saveznici, Britanci i Rusi, u zadnjim mjesecima Drugog svjetskog rata. Britanci su potopili 4500 zatočenika koncentracijskog logora, a Rusi 9000 civila, 4000 od njih djece. Ni o jednom činu se nije pisalo u novinama.

Cap Arcona vjerojatno je brod najironičnije sudbine u 20. stoljeću. Nazvana po rtu u Baltičkom moru, završen je 1927. kao trgovačko-putnički brod za njemačku liniju Hamburg-Južna Amerika. Krajem tridesetih prekooceanski brodovi su ili povučeni ili pretvoreni u nosače trupa i Cap Arcona je postala dio Kriegsmarine.

Göbbels je 1940. odlučio snimiti propagadni film o Titaniku kako bi se poklopio s planiranom invazijom Britanije. Film je bio najskuplji u povijesti tadašnje njemačke kinematografije i pretvorio je Arconu u Titanik. Snimanje filma je bilo teško zbog vremena na Baltiku, modeli Titanika su bili loši, a vojnici koji su trebali biti statisti su bili vrlo svojeglavi i divljački su se ponašali.

Direktor Herbert Selpin se žalio na to, pa čak i kritizirao Treći Reich. Koliko je to bila briljantna ideja govori činjenica da je morao posjetiti Berlin i Göbbelsa da bi se zatim “objesio” u ćeliji. Za film je imenovan drugi direktor Werner Klinger. Kada je film bio gotovo završen, njemački narod je već paničario zbog savezničkog bombardiranja prijelazom 1942/1943. Smatrao se previše depresivnim i prikazan je 1943. u Francuskoj da bi zatim bio zaboravljen.


U filmu su Britanci i Amerikanci zločinci, pogotovo direktori i čelnici matične tvrtke koji su portretirani kao pohlepna čudoviša koja ne mare za sigurnost ni putnike. Sir Bruce Ismay, vlasnik Titanikove tvrtke za putovanja manipulira tržištem dionica i podmićuje kapetana da plovi maksimalnom brzinom kako bi stigao što ranije u njujoršku burzu. Istovremeno putnici su kukavice koji jedni druge gaze do smrti. Jedini junak je njemački časnik koji upozorava na ledene sante.

Arcona je ostala u Baltiku sve do završnih mjeseci rata kada je takve brodove koristila Reikosee, (trgovačka mornarica) da evakuira izbjeglice od sovjetske vojske. Uslijed kaosa i raspada Reicha i brod je pretvoren u plutajući zatvor. Na njega je zatvoreno 4,500 zatvorenika iz Neuengamme logora kraj Hamburga.

Što je najgore, ukrcavani su 26 do 28. travnja 1945., a isplovio je 3. svibnja, dakle nakon što se Hitler ustrijelio. a žalost, nacisti su prethodno obojili brod u boje ratne mornarice te čak uklonili čamce za spašavanje pa i hranu za zatvorenike. Brod je spazila britanska avijacija i napali su je Typhoon lovci-bombarderi misleći da se radi o nosaču vojnika. Pogođen je s nekoliko bombi i odmah se zapalio, pri čemu su mnogi umrli goreći živi i stiješnjeni. SS čuvari su pritom pucali po preživjelim Židovima dok je brod tonuo. Nekoliko stotina koji su zaplivali u more britanski lovci su mitraljirali.

Preživjelo je oko 350 od 4500 zatočenika koncentracijskog logora. Njemačka se predala 8. svibnja. Među preživjelima je bilo pripadnika preko 30 naroda, uključujući Amerikance, Kanađane, Nizozemce, Dance, Belgijce, Estonce, Fince, Francuze, Litvance, Latvijce, Grke, Mađare, Čehe, Slovake, Norvežane, Poljake, Rumunje, Ruse, Bjeloruse, Ukrajince, Švicarce, Španjolce, Srbe, Hrvate pa čak i jednu osobu iz Luksemburga.

Tjednima nakon napada tijela su bila nalažena na obalama, a olupina se raspala 1949. Dijelovi tijela pojavljivali su se na obalama sve do 1971. Brojeći zatvorenike, posadu i čuvare, možda je poginulo i do 5000 ljudi, što je više od trostrukog broja poginulih na Titaniku.

Sovjeti ubili najviše ljudi u povijesti potapanjem broda s više od 4000 djece




Wilhelm Gustloff bio je glavni brod njemačke državne radničke organizacije Snagom do užitka, nazvan po ubijenom vođi švicarske nacističke stranke. Zamišljen kao luksuzni rekreacijski brod za srednju klasu, početkom rata Kriegsmarine ga je pretvorila u bolnički brod. U studenom 1940. s njega je skinuta medicinska oprema i prebojen je iz bolničkih boja u mornaričku sivu te je prenamijenjen u mobilnu vojarnu za luku Gdyniju u okupiranoj Poljskoj (kraj Gdanjska). Na njemu su obučavani budući mornari podmornica.

Krajem rata Gustloff je iskorišten za evakuaciju civila i vojnoj osoblja iz okružene Istočne Prusije. Gustloff je našla sovjetska S-13 podmornica pod zapovjedništvom Aleksandra Marineska i potopila ga 30. siječnja 1945. s tri torpeda. Brod je potonuo u nešto više od pola sata pri čemu je živote izgubilo oko 9400 ljudi, najviše ljudi u povijesti.

Brod na žalost nije bio obilježen kao bolnički, na sebi je imao montirane protuzračne topove i prenosio je vidljive vojne trupe. Prema kasnijem istraživanju Heinza Schöna brod je nosio 173 člana posade, 918 časnika, 373 pomoćne mornarkinje, 163 ranjena vojnika te 8956 civila, 4000 od njih djece. Sveukupno je bilo 10 582 putnika i člana posade.




U panici prilikom potonuća putnici su gazili jedni druge u žurbi do jakni za spašavanje i čamaca pri čemu je izgubljen dobar dio opreme u tučnjavama oko njih. S obzirom da se radilo o hladnoj baltičkoj noći voda je bila vrlo hladna, kao i zrak (između -10 i -20 stupnjeva). Tko nije poginuo u eksplozijama, gaženju ili utapanju, smrznuo se. Nijemci su spasili 1252 osobe (od čega je 13 kasnije preminulo), a poginulo je 9343 osoba (oko 6,25 Titanika).

Sva četiri kapetana su preživjela, no istraga protiv glavnog prekinuta je krajem njemačke države 1945. Saveznički mediji smatrali su brod vojnim, iako je 90% ljudi na njima bilo civila pa nisu pokrivali ovu katastrofu.

Sovjeti su ubrzo bili zgroženi grozotom svojeg čina – ubili su gotovo 9000 civila, od njih je samo broj poginule djece bio 2,6 puta veći od broja poginulih na Titaniku. Ovo je bila teška mrlja za sovjetski ugled i morala se sakriti. Propaganda je stoga govorila da je brod prevozio SS osoblje iz koncentracijskih logora koji su bježali od pravde. Godinama nakon tog događaja sovjetske snage su uništile većinu središnjeg dijela olupine. Kapetan je poslan u gulag gdje je proveo 3 godine, a neposredno prije smrti 1960ih vraćen mu je status ratnog heroja.

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.