Foto: Tonči Plazibat

‘ZOVI, SAMO ZOVI!’ Heroj u paklu borbe ‘potegao’ pjesmu: ‘Gledam sa Srđa kako gori hotel u kojem su mi djeca’

Autor: Snježana Vučković

Sveti Nikola na dan 06. prosinca 1991. godine, ostat će zauvijek u pamćenju svih građana Dubrovnika. Umjesto poklona u čizmici, djecu toga grada u rano jutro probudile su sirene. Iako su patnje za stanovnike Dubrovnika započele u listopadu, one nisu jenjavale sve do prosinca kada se upravo na današnji dan odvila bitka za Srđ u kojoj su nevjerojatnom hrabrošću malobrojni branitelji izvojevali pobjedu.

O tom uznemirujućem danu, vrlo smireno priča sudionik obrane Srđa, hrvatski branitelj Zlatko Kovač – Dugi.

Heroj Dubrovnika: “Pamtim grad u plamenu”

“I inače nisam dramatičan, čak me ni jučerašnja utakmica protiv Japana nije uzrujala. Jednostavno, smiren sam kad je najpotrebnije”, ležerno započinje svoju ispovijest naš sugovornik, heroj obrane Dubrovnika koji uopće ne osjeća potrebu takvim se nazivati.

“U svakom slučaju, oglasile su se sirene, a nas 12-torica zaputili smo se gore, na Srđ. Pamtim kako je cijeli grad gorio, pamtim i granate koje su padale na nas, a osobito pamtim situaciju u kojoj s visine gledam kako gori Libertas u kojoj je moja obitelj. Jasno vidim i kako gori kuća moga kuma, i sve to gledam, a penjem se braniti Srđ”.

“Kada sam se popeo”, prisjeća se Dugi, “vidio sam kako pokojni Cvijeto Antunović odozgora nosi ranjenog Željka Gustina, pa sam brzo ostavio puškomitraljez, uzeo ranjenika, na leđima ga spustio dole i nazad sa specijalcima prema tvrđavi. Ništa toga dana nije bilo normalno, grad nam je nestajao naočigled, nismo imali 50 metaka, hladnoća kao nikada do tada, temperatura se spustila na -5. Pa, iako nisam neki pjevač i ne znam riječi pjesama, palo mi je na pamet da bi pjesma mogla pomoći”, smije se naš sugovornik.

“Oj, hrvatska mati…” – pomogla je i pjesma

Onda je, kaže, upitao suborca “kako ide ona pjesma ‘zovi samo zovi'”, a onda je zagrmio.

“Zamislite kako je to bilo kad su ostali prihvatili pjesmu, orilo se do tvrđave! Poslije sam našao njihove novine u kojima su pisali o tome kako je ‘600 četnika tunelima kroz Srđ došlo do tvrđave’. To je, naravno, smiješno. Poznato je da Srđ nema nikakve tunele”, priča nam heroj iz Dubrovnika.




U tvrđavi su tog dana bila 32 branitelja, 17 pripadnika Zbora narodne garde i 15 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga. Srpsko-crnogorski agresor napadao je svim raspoloživim sredstvima i zvuči nevjerojatno, ali nitko od hrvatskih branitelja toga dana nije izgubio život, dok su petorica ranjena. Obrana Srđa i pobjeda hrvatskih snaga toga su dana za Dubrovnik značile svojevrstan spas od sudbine koju je prethodno doživio Vukovar.

Tijekom cjelokupne agresije na Dubrovnik i jug Hrvatske poginulo je više od 300 branitelja i civila, više od 30 tisuća ljudi moralo je napustiti svoje domove, a zarobljeno je 336 osoba koje su odvedene u srbijanske i crnogorske logore, a o težini napada govori i činjenica da je samo u prvom tjednu listopada ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i građana, od kojih je 27 poginulo.




Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.