
Najmlađa Arkanova žrtva imala je 17 godina: Odana počast ubijenima u Dalj Planini
Francuski dragovoljac i HOS-ovac Jean Michel Nicolier, vremenom je postao jednim od simbola patnje Vukovara, ali i ljudskosti i suosjećanja koje je kao potpuni stranac pokazao prema narodu u nevolji.
Svake godine u vrijeme obljetnice o žrtvi Nicoliera za državu kojoj nije pripadao, piše se sa posebnim poštovanjem a ove godine postao je posebnom temom. Na plakatu tiskanom za ovu obljetnicu Vukovara, istaknut je njegov lik i rečenica koju je izgovorio “moj izbor i u dobru i u zlu.”
Iako je zbog isticanja HOS-a na plakatu i Jean Michela kao njezina pripadnika u društvu došlo do određenih podjela, o stavu prema samom francuskom dragovoljcu koji je pristao umrijeti za Hrvatsku svi su složni. Nicolier je bio čovjek koji je pokazao veliku supatnju sa Vukovarcima, u Hrvatsku je došao bez “fige u džepu” i niti jednoga trenutka nije otišao sa najteže bojišnice – iako je to mogao.
Unatoč tome, u javnom diskursu strani se dragovoljci nerijetko (i vrlo često nepošteno) spominju u kontekstu “plaćenika”, a naziv “psi rata” u njihovom je slučaju postao uvriježen. O tome koliko su ugovorno za vrijeme rata zarađivali pripadnici profesionalnih brigada – nije vrijedno niti spominjati. Ali je svakako bitno istaknuti da niti strani dragovoljci u Hrvatsku nisu dolazili radi zarade jer je njihova plaća bila i više nego simbolična.
U slučaju pokojnog Jean Michela Nicoliera za čijim se ostacima nakon likvidacije na Ovčari još traga, priča je još tužnija. Naime, za vrijeme svoga ratovanja – on nije dobio ni lipu. O tome nam je govorio njegov suborac Igor Široki.
“Jean, kojega pojedinci nazivaju ‘plaćenikom’, nikada nije primio plaću. Te tri koje je u ratovanju zaslužio, nije doživio. Iznimno sam razočaran zbog ovog „tapkanja u mraku“ jer sam sasvim siguran da Srbi znaju gdje su naši nestali. Nismo im ponudili novac. Za bilo kakvu novčanu nagradu, netko bi od njih progovorio, jer oni su takvi. Za novac su spremni učiniti sve.”
SRETAN ROĐENDAN, JEAN: Danas bi imao 55 godina. Za njegovim ostacima se još uvijek traga…
„Pričat ću o njemu do smrti. Nestvaran čovjek na više razina… Sve smo prolazili zajedno, družili smo se i bili smo jako dobri. Bilo je nevjerojatno gledati kako odbija mogućnost izlaska iz Vukovara, a imao je cijeli niz prilika. Čak i kada je završio u bolnici… Bio je pokretan i mogao je otići s francuskim novinarima. Ali on je jednostavno odlučio ostati s Vukovarcima do kraja i podijeliti njihovu sudbinu. Neopisiva hrabrost, požrtvovnost i ljudskost. Neopisiva…“, sjetno se Široki prisjeća Nicoliera.
Najmlađa Arkanova žrtva imala je 17 godina: Odana počast ubijenima u Dalj Planini
Satrali Vukovar, pa navalili dalje: Četnici nastavili krvavi pir na Bosutu
Nitko nije preživio: Srbi sačekali branitelje u zasjedi i pobili ih sve redom
Ako neće Hrvati, hoće Srbi: Njihov film Oluja na festivalu u Chicagu