ZBOGOM, RAZRUŠENA PETRINJO! OČAJNI BRANITELJ: ‘I četvrti sin mi odlazi iz Hrvatske’

Nakon rata, potresa, odlaska dvoje djece u inozemstvo i današnjeg ispraćaja trećeg djeteta u Ameriku, branitelj iz Petrinje potpuno je očajan:

“Ne vidim više ni u čemu smisao. Strašna mi je pomisao da moju djecu više ništa ne drži u njihovoj domovini za koju iz prve ruke mogu svjedočiti kako smo je stjecali. Pet godina rata i toliko truda da se poslije potresa dignemo iz pepela, ali sve uzalud. Djeca nam odlaze”, kaže nam Ivo Vranić, dragovoljac Domovinskog rata s maksimalnim brojem dana aktivnog ratovanja u registru branitelja koji je danas svog sina Matea izgrlio u zrakoplovnoj luci i poželio mu sve najbolje u Americi.

Bolan rastanak od sina

Vranić kaže kako se već na odlazak djece počeo navikavati:

“Mateo mi je danas otišao u Ameriku gdje će raditi kao električar, moja kćer Tea je već tri godine u Njemačkoj, posinak Boban je također u Njemačkoj, a polako mi se pakira i najstariji sin Ivan koji je sa suprugom i djetetom ovdje u Petrinji podstanar. Ma, jadna je ova Banovina”, tuguje petrinjski ratnik.

Zbogom, razrušena Petrinjo

Obitelj Vranić jedna je od najangažiranijih obitelji koja je nakon potresa u Petrinji samostalno pomagala unesrećenim sugrađanima, iako im je i samima teško oštećen dom. U njihovom dvorištu i garaži bio je prihvat brojnih donacija koje su osobno razvozili najugroženijima. Preko njihovih ruku prešle su tone pomoći u hrani, odjeći, građevinskom materijalu i namještaju. Ivo Vranić predsjednik je Inicijative branitelja Petrinje čiji su mu članovi zdušno pomagali, a sa humanitarnim radom ne prestaju ni danas. U sve to, zdušno je bio angažiran i njegov sin Mateo koji je danas ipak – otišao i razrušenoj Petrinji rekao “zbogom”.

“Nije ovo krivnja branitelja”

Kako se osjeća kada se hrvatskim braniteljima prigovori da se “za ovo nisu borili”, Vranić kaže:

“Ne volim to čuti. U takvim se izjavama ljudima koji su se borili za Hrvatsku nameće krivnja. Treba podsjetiti da se mi tada nismo borili ni za kakve političke frakcije, društvena ili ekonomska uređenja i slično. Prvenstveno smo se branili i pokušavali osloboditi. Sve ono što se dogodilo nakon što smo uspjeli Hrvatskoj vratiti njezine granice, djelo je političara i ratnih mešetara, a ne branitelja. Da se nas pitalo kako Hrvatska treba izgledati, nijedno dijete ne bi otišlo, a ja danas ne bi svom Mateu mahao na aerodromu.”