Zbogom, generale! Hrvatska izgubila jednog od najiskusnijih vojnika: Čim se ‘zakuhalo’, napustio je JNA

U Zagrebu je nakon dulje i teške bolesti preminuo brigadni general Josip Petrović, vojnik velikog ratnog iskustva koje je prenosio i u miru, te član Hrvatskog generalskog zbora.

Pokojni Petrović javnosti je najpoznatiji po 4-godišnjem obnašanju dužnosti prvog vojnog predstavnika RH u Misiji RH pri NATO-u u Bruxellesu, no on je bio puno više od toga.

Josip Petrović rođen u Konji (Virovitica) 11. listopada 1942. U Zagrebu završava Elektrotehnički fakultet, kao stipendist Ratnog zrakoplovstva JNA, a nakon diplomiranja 1966. odlazi na odsluženje vojnog roka u Školu rezervnih tehničkih oficira u Rajlovac pokraj Sarajeva.

Po završetku škole 1968. aktiviran je u činu poručnika i postavljen na mjesto zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike u 5. Puku VOJIN na aerodromu Pleso, Zagreb. Nakon brojnih vojno-stručnih dužnosti u bivšoj vojsci, od 1989. do 1991. obnaša dužnost zamjenika komandanta Srednje vojno tehničke Škole (SVTŠ) u Zagrebu.

U kolovozu JNA rekao “zbogom” i pristupio Zboru narodne garde

U kolovozu 1991. godine, kao potpukovnik JNA podnio je zahtjev za napuštanje JNA i dobio rješenje SSNO za prestanak službe s  5. rujnom 1991. U međuvremenu radio je na ustrojavanju Sektora za razvoj, proizvodnju i znanstveni rad (RPZR) MORH-a pri MUP-ZNG. Zboru narodne garde priključuje se  6. rujna 1991. Tijekom Domovinskog rata obnašao je različite dužnosti u MORH-u i GS HV. Bio je načelnik Sektora razvoja i kontrole proizvodnje oružja i vojne opreme u MUP-u, ZNG, Sektor RPZR od 6. rujna do sredine prosinca 1991.

Radio je na preuzimanju vojarni, uspostavi proizvodnje naoružanja i prelasku hrvatske industrije na ratni kolosijek.

Ogromna postignuća i briljantna karijera

Iz MORH-a sredinom prosinca 1991. prelazi u Upravu za školstvo Sektora za strateška istraživanja i nastavu GS HV, gdje prvo radi kao savjetnik, a potom kao načelnik Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe gdje je uz ostale obveze radio na ustroju HVU i Dočasničke škole u Jastrebarskom. Zatim prelazi u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata gdje je usporedno voditelj u programu pomoći pri demokratskom prijelazu DTAP.

Od 1. ožujka 1995. obnašao je dužnost načelnika Odjela za tehničku modernizaciju HV u Vojno-tehničkom savjetu MORH-a, gdje je usporedno i voditelj u programu dugotrajnog upravljanja LRMP za preustroj MORH-a koji provodi američka tvrtka MPRI i programu međunarodne izobrazbe i obuke IMET. Tečaj u organizaciji američke tvrtke MPRI iz menadžmenta i vođenja završio 1996., a tečaj strategijskog planiranja 1998. U međuvremenu radio je na ustrojavanju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj (IOSIR). Od 1. listopada 1998. godine obnašatelj je dužnosti zamjenika ravnatelja toga Instituta i usporedno voditelj projekata za nabavu PZO radara TPS-117 od Lockheed Martin-a i obalnog radara Enhanced Peregrine od Metric System Corporation.

Dužnost zamjenika ravnatelja Instituta obnaša od travnja 1999. kada je imenovan do listopada 2000. god. obnašateljom dužnosti ravnatelja Instituta, a odlukom ministra obrane i voditeljem radarskog programa Enhanced Peregrine.

Od 15. rujna 2001. obnaša dužnost prvim vojnog predstavnika RH u Misiji RH pri NATO-u u Bruxellesu, Belgija, a od listopada 2003. vraća se na dužnost načelnika odjela-zamjenik načelnika Službe za NATO/PfP u Upravi za obrambenu politiku MORH-a. Umirovljen je 31. prosinca 2003. godine. Čin brigadira dodijeljen mu je 28. svibnja 1992., a u čin stožernog brigadira promaknut je 10. lipnja 1996. U čin brigadnog generala promaknut je 6. rujna 2001. godine. Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe.