Zaboravljeni junak Domovinskog rata ovim je riječima dirnuo sve u srce: ‘Ne mogu je se nagledati’

Davnog 15.ožujka 1929. godine u Zvekovici pored Cavtata rođen je ratni general HV-a Nijaz Batlak koji se koristio i imenom Mate Šarlija, a svi su ga znali kao generala Daidžu.

Imao je iza sebe mučno djetinjstvo. Naime, partizani su pred njegovim očima mučili oca, zatim ga ubili i bacili u jamu. On je pak bio zatočenik u zloglasnom kakanjskom rudniku, a nakon bijega iz Jugoslavije, u Španjolskoj završava vojnu akademiju, nakon se preselio u Sjedinjene Američke Države.

Upoznao Tuđmana u SAD-u

Tamo je upoznao dr. Franju Tuđmana te je poručio kako vjeruje u njegovu ideju pomirbe svih Hrvata. Muslimane u Bosni pak upozoravao je na to što će se dogoditi te se pribojavao se i protivio hrvatsko-muslimanskom sukobu.

Veliki ratnik izgubio život u posljednjim sekundama Domovinskog rata: ‘Bio sam uz njega kad je poginuo’

U Hrvatsku je došao 1991. gdje je promaknut je u čin brigadira i postavljen za zapovjednika Sektora Dubrovnik. Početkom 1992. Daidža je postao zapovjednik pukovnije “Kralj Tomislav”, postrojbe HVO-a, s kojom je namjeravao preko Igmana deblokirati Sarajevo.

Snimka s početka rata

Nedugo potom doživio je prometnu nesreću u Ljubuškom. Dok se oporavljao krajem 1992. premješten je u Zagreb, u logistiku. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, radio je u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu kao savjetnik za međunacionalne odnose.

Sada smo, pak, naletjeli na snimku koja je navodno datira iz vremena osnivanja 1. Dobrovoljačke pukovnije ‘Kralj Tomislav’, poslije obrane Čepikuća kada je Daidža izvršavao dužnost i nosio odgovornost brigadira.

‘Zaista je lijepa domovina….’

“Meni ne treba ništa, ja imam ono što ne moram tražiti da mi itko odobri, a to je da ljubim ovu zemlju. Ja sam se u njoj rodio i u njoj ću umrijeti. Volim ove mlade koji rastu, i koji će učiti možda u miru i možda u životu, o ljepoti i gradnji domovine, lijepe…. Zaista je lijepa domovina, ja je se ne mogu nagledati kako je lijepa. Jeste teško…Kako je lijepo, kako je sretno imati osjećaj da će čovjek ostaviti kosti o ovako lijepoj domovini pa bilo na koji način”, poručio je.

Umirovljen je 1996. godine, a preminuo 30. siječnja 1999., nakon teške bolesti. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj uz najviše vojne i državne počasti, a na ispraćaju se pojavio i umirovljeni general Ante Gotovina.