fbpx
Tom Dubravec/Cropix

VRATIO MU ČAST ČOVJEK KOJEG JE NAZIVAO ‘PARTIZANČINOM!’ Branitelj bez obje noge: ‘Sad imam mirovinu i u registru sam’

Autor: Dnevno.hr/S.V.

Petar Lojić Bugarić iz Runovića, 67-godišnji veteran Treće imotske bojne i stopostotni invalid bez obje noge bio je vrlo ganut kada su mu pred Božić suborci iz Četvrte gardijske brigade darovali električna kolica vrijedna 19 tisuća kuna. Novac za kolica su, kaže, branitelji skupili donacijama svojih članova…

Petar za sebe kaže da nije bio podoban “ni onda, ni sada”. Naime, za vrijeme bivše Jugoslavije bio je politički zatvorenik koji je nakon služenja zatvorske kazne na Golom Otoku pobjegao iz zemlje. U Hrvatsku se vratio kako bi je oružano branio, no doživljava ponovna razočarenja.

Nikada nije bio “podoban”, niti tražio ikakva prava

Foto: Tom Dubravec/Cropix

 


“Po Imotskome i Runovićima sam oblijepio plakate na šest mjesta na kojima je pisalo: “Živjeli Isus i Marija, dolje Tito i partija!”, kazao je za Slobodnu Dalmaciju.

Iz Njemačke u kojoj je nakon bijega iz Jugoslavije našao utočište, a u kojoj je radio na “baušteli”, vratio se 1991. kako bi se priključio obrani domovine. Iako je 1992. godine preživio teško ranjavanje u nogu te bio, bio prvi iz Treće imotske bojne ispalio prvu minobacačku granatu na neprijatelja te na bojišnici pokazao iznimnu hrabrost, Petar je 1993. razočaran ponovno otišao u Njemački na bauštelu. Nije od onih koji je nešto tražio. Priznaje da je malo i digao ruke od svega nakon što su mu krajem 1992. rasformirali postrojbu. Kaže i da je tjerao neku svoju pravdu i inat očekujući malo bolju i pravedniju Hrvatsku od ove koju sada gleda. No, u Njemačkoj se zakompliciralo zdravstveno stanje:

Pomogao mu čovjek kojeg je nazivao “komunjarom”

“Radio sam s kamenom po Stuttgarttu i okolici, na bauštelama, ali bilo je sve teže i teže. Noga se znala kočiti, mišići stezati, nisam mogao čučati i biti zgrčen. Teško je bilo, a onda po povratku u Hrvatsku 2013. godine doznam da uopće nisam u Registru hrvatskih branitelja i kako ću onda uopće tražiti bilo kakvu mirovinu, je li tako?”

Sudbina je htjela da Petru pomogne Srećko Župić iz Vinjana Donjih, profesor filozofije i ratni zamjenik zapovjednika 115. brigade za IPD djelatnost kojeg Petar dugo nikada nije volio:

“Nazivao sam ga partizančinom, komunjarom, profesorom TIPS-a, a sve zato što su me drugi podcickavali da to govorim. Trebam li reći da će mi to biti žao cijeli život iako sam mu se tisuću puta ispričao. Srećko je učinio sve da danas imam mirovinu i da me se vrati u Registar hrvatskih branitelja prije toga.”




Autor:Dnevno.hr/S.V.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.