Foto: Dnevno

(VIDEO) TRENUTAK KOJI SLAMA SRCE! Bračni par po drugi put ostao bez doma! Bili su maloljetni kad su svojim životima branili Hrvatsku!

Autor: Snježana Vučković

Pitoreskno banijsko selo Pecki udaljeno je svega šest kilometara od Petrinje. Riječ je o mjestu koje je od samog epicentra najsnažnijeg potresa kojeg Hrvati pamte udaljeno svega nekoliko stotina metara zračne linije, a do kojeg je zbog odronjenih stijena nakon samog potresa bilo gotovo nemoguće doći.

Dva tjedna nakon katastrofe

Dva tjedna nakon katastrofe, cijelo vrijeme praćeni snježnom idilom i riječicom Utrinom koja uporno prati vijugavu cestu obrubljenu šumom, posjetili smo Pecki u kojem se još uvijek osjeti zadah nesreće. Iako je većina štete namirena, a unesrećeni opskrpljeni stvarima neophodnima za život, crkva bez tornja i ljudi s prestravljenim izrazima lica koji strahuju od novih potresa podsjećaju da je njihova priča daleko od snježne bajke. Više od same materijalne štete koja nije neznatna, stanovnici Peckog pokazuju ozbiljnu uznemirenost koja zahtijeva što skoriju psihološku pomoć.

Obzirom da je riječ o selu koje je tijekom Domovinskog rata bilo prva linija bojišnice, kada su tamo zabilježena razaranja i strahoviti masakri, tadašnji mještani su se samoinicijativno uključili u obranu. Upravo na takav bračni par, muškarca i ženu koji su u vrijeme kada su branili ovo područje bili gotovo djeca, naišli smo u doniranoj kućici koja im odnedavno služi kao privremen smještaj.

Teška sudbina maloljetnih branitelja




Foto: Dnevno

Zdravko i Štefica Mutavdžija bili su maloljetni branitelji, a danas su roditelji četvero djece i obitelj bez doma. Zbog potresa koji je potpuno “odlomio” gornji kat, zbog čega bi se kuća zasigurno pri prvom narednom potresu urušila kao kuća od karata, bager je njihovu kuću srušio do temelja. No, to nije prvi put da Zdravko gleda u gole temelje svoje kuće. Isto je doživio i kada se ’95., nakon Oluje, vratio u selo koje je sve vrijeme bilo okupirano.

“Kada sam se vratio, na mjestu gdje je bila moja rodna kuća nije bilo ničega. Našao sam samo temelj… No, obzirom da sam se kao maloljetni branitelj u ratu zbližio sa Šteficom, znao sam da ćemo se oženiti i na tom mjestu izgraditi još ljepšu kuću. Tako smo i napravili… Na istom temelju 2020. godine iz obnove je nikla nova kuća koja je bila nešto manja obzirom da se pazilo na kvadraturu po članu obitelji. U toj smo kući nas dvoje dobili četvero djece i počeli se baviti poljoprivredom i stočarstvom”, kaže Zdravko i pokazuje nam tor s ovcama, dvorište sa tri psa, dvije mačke te zečeve koje također uzgaja.

Prvo u ratu, pa nakon potresa – sve otišlo do temelja




Dnevno

No, sudbina je htjela da ostanu i bez kuće koja je stara tek 20 godina. Zdravko nema snage razmišljati o kvaliteti izgradnje niti proziva “krivce”, a njegova supruga uvodi nas u privremeni smještaj, kućicu koju su im dopremili branitelji iz Baške. Obzirom da su velika obitelj sa četvero djece, stigla su i dva kontejnera koja su im osobno uručili igrači Dinama i Zoran Mamić.

No, prije svih, u pomoć su im pritekli iz Inicijative branitelja Petrinje s Ivom Vranićem na čelu koji je, također, upregao sve snage da obitelj Mutavdžija osim osnovne pomoći u hrani i higijenskim potrepštinama, dobije i krov nad glavom. Na naše pitanje, jesu li oni, zapravo, išta dobili od sustava i je li ih netko iz državnih institucija obišao, Zdravko kaže:

“Ne. Sve što imamo, dobili smo od dragih ljudi. Od države nismo puno ni očekivali, jer kao što sam rekao, statičari su zaključili da je u polusrušenoj kući moguće živjeti. Došlo mi je da ih pozovem da sa svojim obiteljima prespavaju u kući u kojoj su popucali nosivi zidovi, a koja je u selu koje se ne prestaje tresti.”




Invalid bez povlastice: Kada mi je bager dokrajčio kuću, popio sam duplu terapiju

Zdravko Mutavdžija je kao hrvatski branitelj s prve crte na najnižoj braniteljskoj mirovini, jer mu je status ratnog invalida oboljelog od PTSP-a još uvijek privremen. Sve dok ne dobije trajno rješenje, ovaj dragovoljac koji je ratovao kao dječak – ne može računati na bilo kakve povlastice, a osobito ne na pomoć u rješavanju stambenog pitanja.

“Naravno da imam PTSP. Kada mi je bager dokrajčio kuću, popio sam duplu terapiju. Otišla su s njom sva moja sjećanja, sve moje uspomene… Ne izlazi mi iz glave ni slika moje žene za vrijeme najjačeg potresa koja pokušava izaći iz kuće koja puca, koja otvara vrata i želi pobjeći, ali silina potresa je vraća. Bio sam iza nje i sjećam se da sam je doslovno gurnuo pa i po cijenu da padne i ozlijedi se. Mislio sam, bolje i to nego da nas nađu pod ruševinama”, ispričao je Zdravko.

Dnevno

Štefica koja je nakon ratovanja i puno mjeseci borbenog sektora nastavila raditi, nerado priča i teško se kreće iako joj je tek 47 godina.

“Ne znam otkud ovi bolovi… Možda sam se natukla kad sam bježala iz kuće”, tiho nam objašnjava.

Imaju sve – osim kruha

Štefica koja također nije ostvarila nikakva prava kao maloljetna hrvatska braniteljica, također ne očekuje da će država riješiti njihov problem, jer ih nije rješavala niti do sada. Unatoč tome, djeluje kao da ima volje i po treći put na istome mjestu udariti temelje. Svoj privremeni smještaj uredila je onako kako to umije samo ženska ruka, a u skučenoj kuhinjici na malom stolu je zdjelica s bombonima. Za stolom je i jedan od njihovih sinova koji pohađa srednju školu. Nije siguran kako će se ubuduće održavati nastava jer “online” u njihovom slučaju neće funkcionirti. Naime, selo Pecki je manje više bez signala i mogućnosti korištenja interneta…

Štefica na vratima privremenog doma/Foto: Dnevno

Na odlasku, još jednom pitamo imaju li sve neophodno.

“Za sad imamo, ali ne znamo kako će biti za mjesec dana. Ali kad već pitate, nemamo kruha. Naime, ovdje nama u selo se ne dostavlja, a u Petrinji ništa ne radi”, kazuju nam dok dočekuju kamion sa šljunkom kojim žele zasuti blatni prilaz kontejnerima.

Kamion smo dočekali i mi. Nije nikakva državna pomoć. Dovezao ga je Zdravkov suborac, 70%-tni invalid bez plućnog krila…

Pogledajte potresni trenutak kada je bračni par po drugi put ostao bez doma:

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.