Foto: Muzej Domovinskog rata/Zahvala stranim dragovoljcima

UKRAJINA JE BILA NESPREMNA NA STRANE BORCE! HRVATSKA SE BOLJE SNAŠLA: HOS ih je prihvaćao bez puno pitanja

Autor: Snježana Vučković

Kanadski snajperist čiji su dragovoljni odlazak na ukrajinsku bojišnicu popratili gotovo svi svjetski mediji, svoje je ratovanje protiv Rusije priveo kraju. Wall (40) je u intervjuu opisao kako je mjesec dana “gledao smrti u oči”, no osvrnuo se i na nepripremljenost Ukrajine za dolazak oko 20 tisuća dragovoljaca iz stranih država.

Najsmrtonosniji snajperist kazao je kako su brojni strani dragovoljci odmah po dolasku imali problem jer ukrajinska vlada jednostavno nije znala – što i kamo s njima, a imali su problem i sa nabavkom naoružanja:

“Civili su nas hranili i nabavljali nam benzin”

“Morao si poznavati nekoga tko je poznavao nekoga tko ti je rekao da će ti dati AK-47 u staroj brijačnici. Morali ste petljati s vojnom opremom skupljajući komade i streljivo lijevo i desno, u mnogim slučajevima s oružjem u manje-više dobrom stanju” izjavio je Wall dodajući kako su im hranu i benzin često dobavljali civili.

Konstatacije kanadskog dragovoljca o nepripremljenosti Ukrajine na dolazak stranih vojnika pomalo su začuđujuće obzirom da je riječ o višegodišnjem sukobu sa Rusijom, a naznake eskalacije pojavile su se tjednima prije prvog pucnja. Što se Domovinskog rata tiče, on se neočekivano rasplamsao u vrlo kratkom roku, pa je u Hrvatskoj prvih mjeseci vladala opća nespremnost, no ipak ne u tolikoj mjeri. Strani dragovoljci koji su se počeli slijevati u našu zemlju, snašli su se relativno brzo iako su dolazili pojedinačno i stihijski.

Hrvatski povjesničar Tomislav Šulj kaže kako je malo koja zemlja potpuno spremna na dolazak stranih dragovoljaca, te su tako i oni koji su 91. došli u Hrvatsku prolazili individualne prepreke:

HOS-u se pristupalo bez problema

“Nisu dolazili u grupama, već pojedinačno, pa tako svaki od njih ima svoju priču o tome kako je i na koji način pristupio obrani Hrvatske. Prva barijera bila im je nepoznavanje hrvatskog jezika, a onda i sve ostalo”, kaže Šulj i dodaje kako je najkraći put za prihvat stranih boraca bio odlazak u HOS.

Riječ je o postrojbi koja je u svoje redove osim stranaca primala žene i maloljetnike, i to bez puno preispitivanja, To potvrđuje zagrebački dragovoljac Igor Široki, poznati vukovarski snajperist i jedan od prvih osoba na koje je po dolasku iz Francuske naletio Jean Michel Nicolier:




Jean je jednu gospođu pitao “gdje da se prijavi za rat”

“Jean je u Zagreb stigao vlakom, izašao je na Glavnom kolodvoru i stao pred kralja Tomislava. Kada je shvatio da ovdje nitko ne govori francuski, na engleskom jeziku pitao je jednu stariju gospođu gdje se može prijaviti u rat za Hrvatsku. Ona ga je uputila u Šenoinu gdje je bilo HOS-ovo sjedište i tamo je pred vratima naletio na mene i Davora Purulić Fuksa. HOS ga je odmah primio bez ikakvih problema, naoružao ga i poslao zajedno s nama u Mejaško Selo na Kordunu, a poslije u Vukovar…”

Na potpuno drugačiji način, ali isto tako bez ikakvih prepreka, na strani Hrvata ratovao je Jacques Nicolai. Ovaj strani dragovoljac 90.-tih je s Korzike u Hrvatsku došao isključivo kao humanitarac, no naknadno se odlučio priključiti 113. šibenskoj brigadi HV-a s kojom je završio na mnogim bojištima diljem Hrvatske.

Jacques je nakon rata dobio hrvatsko državljanstvo i ostao živjeti u Hrvatskoj, te je poput većine – kao hrvatski branitelj ostvario sva prava.




Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.