U plitkim grobovima našli tijela 56 Hrvata: Na fotografiji je samo jedna od žrtava

Svi znaju za Ovčaru, masovnu grobnicu nastalu za vrijeme Domovinskog rata, no Ovčara nije jedina. Druga po veličini masovna grobnica jest ona u Baćinu, pokraj Hrvatske Dubice.

Uz sav trud pukovnika HV-a Ivice Pandže – Orkana koji je godinama ukazivao na postojanje jezive grobnice, hrvatska je visoka politika dugo ignorirala tu činjenicu, te se Baćin tek posljednjih godina počeo “sramežljivo” posjećivati.

ORKAN POBJESNIO NA KOLINDU I PLENKOVIĆA! ‘Niste došli u Baćin? Sutra ću se ja ukazati vama, dolazim u Zagreb!’

Jauci su se čuli i sa druge strane Une

Lani je na mjestu tog masovnog pokolja Hrvata na Banovini počast odao hrvatski predsjednik Zoran Milanović, no hrvatska javnost i danas malo  zna o grobnici u kojoj je pronađeno 56 tijela ljudi koji su živote okončali na užasan način. Njih 31 bilo je iz Dubice, pet iz Cerovljana i 20 nepoznatih žrtava. Vještaci koji su radili na ekshumaciji ustanovili su da su žrtve umirale danima, a to su potvrdili i srpski svjedoci s druge strane Une koji su izjavili da su vapaje umirućih slušali više dana. Po njihovim svjedočenjima, uz ovih 56 žrtava bačenih u grobnicu, neki su ubijeni i bačeni u rijeku Unu.

“Tadašnje rukovodstvo Mjesne zajednice Dubica na čelu s predsjednikom SDS-a Milom Mišljenovićem 18. listopada 1991., na sastanku u poljoprivrednoj zadruzi, donijelo je odluku da se preostalo hrvatsko stanovništvo popiše i pritvori u seoski dom u Cerovljanima i u vatrogasni dom u Dubici. Dva dana kasnije, na ove dvije lokacije zatočeno je više od 70 ljudi”, rekao je umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža – Orkan.

Bager iskopao 56 tijela

“Nakon tri dana ljudima je rečeno da idu na razmjenu u Glinu. Iako je to svima bilo sumnjivo, potrpani su u autobus i krenuli prema Kostajnici. U selu Baćin dočekala ih je Jedinica za posebne namjene MUP-a SAO Krajine predvođene Stevom Borojevićem. Izvukli su ljude i između ceste i rijeke na jednoj poljani i pobili ih. Nisu pokopani dok nije počelo smrdjeti pa su došli bageri i iskopali rupe u koje su pobacani”, opisao nam je ove mučne događaje.

Najsretniji je, kaže, što ovu grobnicu i Spomen sobu koju je on inicirao, posjećuju školska djeca i to mu je važnije od dolaska bilo kojeg političara.