FOTO: Varaždinski dani rata / Screenshot

TOG JE DANA ZAUVIJEK PROTJERANA VOJSKA JNA: Osmorica hrabrih pripadnika Roda prvi su krenuli u akciju oslobođenja Varaždina

Autor:

Na današnji dan prije 29 godina, hrvatski branitelji upisali su jednu od najvažnijih pobjeda na samom početku Domovinskog rata. Naime, tog je dana oslobođen Varaždin.

Zahvaljujući pravovremenim pripremama, odlučnosti branitelja te organiziranim akcijama u kojima su sudjelovali pripadnici policije, odreda Narodne zaštite, Zbora narodne garde, pete bojne 1. A brigade te pomoći iz susjednih gradova i općina, u Varaždinu je izborena pobjeda koja je imala dalekosežne posljedice na daljnji tijek Domovinskog rata. Obrambenim akcijama, osvajanjem važnih vojnih objekata i skladišta, te pregovorima cijeli korpus tadašnje jugo-vojske prisiljen je na predaju, a hrvatske snage zarobile su velike količine naoružanja i vojne tehnike.

Ratni dani u Varaždinu detaljno su opisani i u knjizi Povjesnice Specijalna jedinica policije PU Varaždinske RODA u Domovinskom ratu, autora Tomislava Šulje, gdje je autor pomo zabilježio kako je tekla operacija u kojoj je oslobođen Varaždin.

“…U tjedan dana varaždinskog rata, hrvatske snage redom su zauzimale vojarnu ’15 Maj’ (17. rujna), vojarnu ‘Jalkovečke žrtve’ (19. rujna), veliko vojno skladište na Varaždinbregu (20. rujna) i konačno 22. rujna vojarnu ‘Kalnički partizani’. U toj vojarni bila je smještena 32. Mehanizirana ‘A’ brigada JNA kojom je zapovijedao pukovnik Berislav Popov, najbolje naoružana, opremljena i ljudstvom popunjena postrojba, zbog čega je ova vojarna predstavljala najjače uporište šire regije Varaždina. Upravo zbog snage tih argumenata pukovnik Popov zagovarao je do pada vojarne otpor, iako je bilo očito kako je situacija za opkoljene i demoralizirane pripadnike JNA sve nepovoljnija. Tijek sukoba u Varaždinu detaljno je opisan fotomonografiji ‘Varaždinski dani rata’ u kojoj nalazimo izvješće iz Glavnog stožera Hrvatske vojske, kojega je za potrebe knjige sačinio pukovnik Želimir Škarec. O zadnjoj etapi pobjede i osvajanju ključne vojarne za konačan poraz JNA napisao je: “Tijekom priprema i izvođenja blokade… došlo je do oružanog sukoba jedinica JA iz vojarne ‘Jalkovečke žrtve’ i naših snaga u blokadi koje su zauzele vojarnu, a do 20.09.1991. predalo se skladište na Varaždinbregu, ’15. Maj’, ‘Pekama’, ‘Dom JNA’ i vojarna u Čakovcu… Glavne snage s kompletnom artiljerijskom podrškom planirane su za napad na vojarnu ‘Kalnički partizani’ i vojni poligon Macinka… Po završetku artiljerijske pripreme u vojarnu se ubacuje jedinica posebne namjene MUP-a Varaždin, pod zapovjedništvom gospodina Danka Bunića. Ova jedinica s većim ratnim iskustvom, posebno obučena, imala je zadatak da vrši čišćenje vojarne i zarobljava pojedinačno i po grupama vojnike i časnike”.

Kako je teklo osvajane vojarni prisjetio se ratni zapovjednik Roda, Goran Mihalić: “Po dolasku smo dio jedinice rasporedili za blokadu vojarne u Čakovcu i oni se nakon uspjeha priključuju ostatku naše jedinice koji se razmjestio na položaje blokada varaždinskih vojarni. Okružili smo vojarnu koja se tada zvala ‘Jalkovečke žrtve’ te uskoro dolazi do žestokih obostranih okršaja. Bio je to pravi rat. Njihova vojska počela je već bježati van vojarne i donesena je odluka da ju osvojimo. Uostalom, bili su to prijelomni trenuci blokade i naša je procjena bila da je trenutak idealan za našu korist. Upali smo, osvojili vojarnu, oslobodili vojnike po kojima su već i njihovi počeli pucati i oduzimati im slobodu ako bi pokušali bježati. U vojarnu su prvi upali ratni pripadnici Specijalne jedinice policije PU Varaždin Roda – Slavko Čečura, Srećko Horenec, Milivoj Risek, Slavko Vudrag, Slavko Martinković, Franci Kešina, Anđelko Smolek i Ivo Loborec. Osvajanje te vojarne veliki je uspjeh Roda, iako se mora naglasiti da je na punktovima u okruženju sudjelovao određeni broj dragovoljaca koje je srce vuklo da moraju sudjelovati u povijesnim trenucima ovog grada.

Uglavnom, odlučno smo upali unutra, nastao je okršaj, oni su imali poginulog i ranjene i nakon sat i pol – dva žestokih okršaja, predali su se, zajedno s njihovim zapovjednikom, pukovnikom Davidovićem. U međuvremenu, jedan naš vod, u suradnji s drugim postrojbama, opsjedao je vojno skladište na Varaždinbregu. Tamo je ipak zapovijedao jedan pametniji oficir koji je bio svjestan neizlazne situacije i ubrzo se predao. Dobra je to odluka bila jer nije imao nikakvu mogućnost otpora, osim da digne skladište u zrak, a onda bi tamo bilo na stotine mrtvih, uključujući sve njih unutar vojarne. Nakon toga preostalo je osvojiti vojarnu ‘Kalnički partizani’ kojom je zapovijedao pukovnik Popov, po meni očito malo lud čovjek. Taj do predaje nije prezao ni od čega. Bez grižnje savjesti je granatirao po gradu po svim mogućim ciljevima, uopće ne mareći za civilne žrtve. No karte su se promijenile kada on više nije imao komunikaciju, logističku potporu, pomoć avijacije koja je isto tukla po ciljevima u gradu, a i vojska mu je sve više počela masovno bježati. U svemu tome, osvajanje vojarni za nas je proteklo pozitivno. Unatoč bliskoj borbi, nismo imali ljudskih žrtava već nekoliko ranjenih pripadnika postrojbe”.

Rat u Varaždinu okončan je gubitkom šest ljudskih života, 37 ljudi je ranjeno, a samom gradu pričinjena je golema materijalna šteta: više od 500 objekata srušeno je ili oštećeno, a oštećena su i brojna industrijska postrojenja u gradu.

Nakon niza poraza, general-major Trifunović bio je dovoljno razborit da ipak potpiše predaju. Ipak, najvažnije, osim što je JNA zauvijek potjerana s područja sjeverne Hrvatske, bilo je oduzimanje velikih količina oružja i opreme što je u tom trenutku bilo ključno za daljnju obranu Hrvatske. Samim time i SJP Rode okoristile su se ovom pobjedom: “Tu je stvarno jako puno naoružanja zarobljeno i mi smo se tada kao jedinica naoružali, po mojem mišljenu, gotovo u rangu ATJ Lučko. Preuzeli smo Borbeno oklopna vozila, sve vrste protuoklopnog oružja, protuavionskih sredstava, jako dobro pješačko naoružanje i opremu”, prisjeća se Goran Mihalić u knjizi.

Građani su slavili na ulicama i klicali braniteljima

Nakon desetak dana neizvjesnosti i boravka u skloništima, te nedjelje 22. rujna 1991. godine, građani Varaždina izašli su na ulice slaveći pobjedu i branitelje.

Koliko je ta pobjeda bila važna, možda najbolje svjedoči pismo jednog čitatelja, objavljeno u tadašnjem izdanju Varaždinskih vijesti. Naime, on je bio jedan od očevidaca te akcije, a u svojem je pismu posebno pohvalio spomenute pripadnike specijalne policije, posvjedočivši njihovu hrabrost i herojstvo, a usput je poručio kako bi oni trebali biti prozvani herojima grada Varaždina.

FOTO: Screenshot

Akciju je i osobno pohvalio prvi hrvatski predsjednik, dr.Franjo Tuđman.

“Postigli ste uspjeh kakav još nije zabilježen u Hrvatskoj, a oslobođenjem vašeg grada otvoren je put oslobođenju cijele naše domovine. Poslije pobjede u Varaždinu, hrvatske oružane snage i cijela Hrvatska jako su ojačale i to upravo oružjem i oruđem iz varaždinskog vojnog korpusa”, kazao je Tuđman nakon što je oslobođen Varaždin.

Zaplijenjena velika količina oružja

Osim što je oslobođen grad te je protjerana JNA, u toj velikoj i važnoj akciji, zarobljeno je puno oružja, koje je kasnije bilo raspoređeno po drugim djelovima Hrvatske gdje je ono bilo nužno potrebno za obranu zemlje, govori nam Anđelko Stričak, saborski zastupnik i predsjednik HDZ-a Varaždinske županije.

U akciji je zarobljeno je 79 tenkova, 48 borbenih vozila gusjeničara, 18 borbenih vozila s protuavionskim mitraljezima, 6 topova proizvodnje GVOZDIK, 6 višecjevnih bacača raketa (VBR) tipa Plamen, 4 VBR tipa Oganj, 18 haubica od 155 mm, 18 haubica od 152 mm s pripadajućim prijevoznim sredstvima, više stotina minobacača raznih kalibara te pješačko naoružanje (duge i kratke cijevi) za 8-9 brigada i više tisuća tona streljiva i eksploziva.

“Po meni je to bila prva velika pobjeda, koja je bila ključna za daljnji tijek Domovinskog rata. Tom pobjedom u Varaždinu, Hrvatska je došla do jedne ogromne količine oružja u odnosu na ono čime je raspolagala. To je oružje odmah odaslano diljem države gdje je trebalo da se naoružaju naše postrojbe. Zahvaljujući njemu smo se uspjeli obraniti, a poslije i pobjediti u Domovinskom ratu”, priča nam Stričak.

Osim dana oslobođenja Varaždinma, unazad pet godina se uz ovu godišnjicu obilježava i Dan branitelja Varaždinske županije. Stričak ističe kako su branitelji s područja Varaždinske županije bili jako važni u svim velikim akcijama i kasnije u Domovinskom ratu.

“Nema tog položaja u Hrvatskoj gdje u obrani naše domovine nisu sudjelovali Varaždinci. Gdje god je koja postrojba bila, uvijek su zvali Varaždince i nema tog položaja ili bojišnice gdje nije bilo naših dečkiju. Kada govorimo o varaždinskim braniteljima, ključno je za naglasiti da su uz dva velika simbola Domovinskog rata opet vezani Varaždinci – Vukovar kao simbol stradavanja uz policajce, a Knin kao simbol pobjede uz vojnike”.

Zbog epidemiološke situacije, današnje je obilježavanje proteklo skromnije nego inače. Nakon svečane Svete mise u katedrali, kod spomen križa uz crkvu svetog Nikole u Varaždinu položeni su vijenci u spomen na poginule branitelje, a vijence su položila i svijeće upalila izaslanstva varaždinskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Grada i Županije, policije i vojske te državnih vlasti.

 

 

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.