SUD POTVRDIO! Zoran Erceg bio je u službi Ratka Mladića!

Autor: dnevno.hr

Splitski Općinski sud nepravomoćno je odbio kao neosnovanu tužbu aktivista Zorana Ercega, Splićanina koji je tužio bivšeg novinara Željka Huljeva, potražujući 60 tisuća kuna zbog povrede časti. Riječ je naime o članku kojega je Huljav objavio i na internetskoj stranici građanske akcije, a uz njega Erceg je tužio i Dalibora Bošnjaka, kao vlasnika domene, ali u tom je dijelu tužba odbačena kao nepravodobna, budući da je prošao rok od tri mjeseca od objave. Tekst koji je pak Erceg smatrao spornim onaj je koji datira od 29. siječnja 2016. godine, pod naslovom ‘Lažni branitelj Zoran Erceg, osobni snimatelj ratnog zločinca’.

Prema presudi, Huljev je pišući o Ercegovim aktivnostima u zagrebačkoj Savskoj ulici tijekom braniteljskog prosvjeda, među ostalim progovorio i o pregovorima pripadnika Hrvatske vojske i JNA koji su u Domovinskom ratu održani u selu Velika Glava. Prema pisanju ovog doajena hrvatskog novinarstva, Erceg nije djelovao kao slučajni gost, ili avanturist, niti se družio s novinarima i braniteljima s hrvatske strane, koji su čekali svoju delegaciju. ”Došao je na Veliku Glavu s Ratkom Mladićem, s njim i njegovom pratnjom i ubijao zajedno s njima vrijeme do početka sastanka. Nakon sastanka Ratko Mladić se potom zaputio natrag u Knin u društvu oružane pratnje i naravno, neizostavnog “snimatelja” Zorana Ercega”, ustvrdio je Huljev, a Erceg pak konstatirao da mu je time nanesena ogromna šteta radi čega su on i njegova obitelj bili izloženi prijetnjama. Međutim, stav suca Branka Malenice jest da dio teksta, onaj u kojem se Ercega proziva lažnim braniteljem te ga se označava kao prevaranta jest neistina posljedično uvredljiva za tužbu, budući da je riječ o evidentiranom hrvatskom branitelji u 80-postotnom invalidu, međutim, nije sporan onaj detalj u kojem se progovara o njegovim vezama s Mladićem.

”Naime, navodi se kako je Erceg sa snimateljskom kamerom pristupio i otišao s lica mjesta vozilom JNA u kojem su bili Ratko Mladić i pratnja s kojima je provodio vrijeme do početka sastanka, što sam Erceg u bitnom potvrđuje u svom iskazu pred sudom, a isto proizlazi i iz fotografija objavljenih u članku. Stoga se u tome i navodima kako “nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom”, ne nalazi ništa sporno ili uvredljivo za tužitelja koji je događaju očito bio nazočan slobodnom voljom, a ne pod prijetnjom ili prisilom. Po shvaćanju ovog suda, ostali dijelovi naslova i navodi iz članka drže se vrijednosnim sudovima autora i ne sadrže elemente koji bi tužitelju nanijeli duševne boli. Riječi kako je tužitelj Mladićev “osobni snimatelj” isključivo su posljedica okolnosti pod kojima je tužitelj bio u Velikoj Glavi, a prije svega činjenice da je na lice mjesta pristupio i otišao dragovoljno se vozeći s Mladićem i dojma koji je zbog toga ostavio na neke osobe, među kojima i na tuženika”, elaborira se u obrazloženju splitskog suca kojemu je prema presuci Erceg objasnio kako je cilj bio snimanje aktivnosti kninskog korpusa, što prema sucu ostavlja dvojbe kod saznanja da je u pitanju ratno vrijeme kad se JNA zbog djelovanja na hrvatskom teritoriju osnovno smatra okupatorskom vojskom.

”Njegove tvrdnje kako je u konkretnom slučaju želio utvrditi istinu nemaju logičnog uporišta, jer je taj cilj mogao postići snimajući pregovore u Velikoj Glavi i sa suprotne strane, odnosno pristupajući licu mjesta uz pripadnike hrvatskog pregovaračkog tima i hrvatske vojske, kako su tom prilikom postupili i sve ostale novinarske ekipe, uz napomenu kako je po vlastitom kazivanju bio jedini snimatelj, odnosno novinar koji je na lice mjesta stigao uz pripadnike JNA. Osim toga, njegove tvrdnje nemaju ni činjeničnog uporišta jer njegov rad ovom prilikom nije rezultirao materijalom (snimljenim zapisom ili kakvim drugim uratkom) koji bi svojim sadržajem i posebnošću doista opravdao trud i rizik kojem se navodno izložio. U svakom slučaju, očito je kako autor članka boravak tužitelja u selu Velika Glava i sve okolnosti oko tog događaja nije vidio kao pothvat, već kao Ercegovo pristajanje na neprijateljsku stranu (“ili si s nama ili s njima”), konstatacija je suca Malenice. Inače, kada se već govori o Ercegu, valja reći da je i bez ove sudske presude riječ o osebujnom aktivistu, o čijim je postupcima intenzivno izvještavao i naš portal. Tako je svojedobno pažnju javnosti skretao na sebe tijekom otkrivanja spomenika predsjedniku Tuđmanu kojega je nazivao zločincem, no to je tek dio njegova aktivističkog djelovanja, jer prepoznatljivim je postao 2015. godine u vrijeme braniteljskog prosvjeda, kada se pojavio kao svojevrsna oporba braniteljima okupljenima u šatoru,

“Šatoraši mrze ne samo naše nekadašnje neprijatelje, oni mrze i mene i sve druge njihove i moje suborce koji ne želimo biti robovi mržnje. Oni žive mržnju, a mi želimo ostaviti rat iza sebe i osloboditi mlade generacije toga tereta”, izjavio je tada Erceg koji je nakon toga, potpomognut štakama, došao u šator kako bi pokazao svoju odlučnost, no mržnja koju je prema sebi očekivao od tamo prisutnih branitelja je na njegovo iznenađenje – izostala. No, usprkos tome reagirale su brojne braniteljske udruge koje su pokušale osporiti Ercegov status ratnog vojnog invalida, ali i onaj braniteljski, tvrdnjama da je Erceg u Domovinskom ratu sudjelovao kao snimatelj i reporter, ali ne i kao branitelj. Čovjek koji je ratovao s kamerom, smatrali su, posljednja je osoba koja bi ih trebala osporavati ili govoriti “pravu istinu” u ime onih koji su ratovali puškom.

Svoj su glas tada digli i ratni reporteri, branitelji Dubrovnika kao i hrvatski časnici. Dragovoljac, veteran i branitelj Dubrovnika, Petar Mišo Mihočević, tada je izjavio:

“Mi koji smo bili u Dubrovniku znamo kako ga je 1991. godine pokojni Aljoša Nikolić, veliki zapovjednik Odreda naoružanih brodova namlatio i bacio u more. Također, znamo kako su mu službeni organi obrane Grada zaplijenili neke kazete sa očito nelegalno snimljenim materijalima. Zašto ga je pokojni Aljoša prebio i zašto su mu oduzete video kazete? Dalje, jednog neutvrđenog datuma, u 19,00 sati navečer, Zorana Ercega zove urednik koji treba “friške” materijale iz opkoljenog Dubrovnika. Erceg trči na Stradun, snimi nekoliko kadrova, sve to pošalje do 19:25 sati, tako da ima priču za središnji dnevnik. Četnici su bombardirali tog neutvrđenog datuma navečer, dakle po mraku. U članku se kaže kako “baš tad počnu padati granate”, kao naručeno. Kojega točno datuma je JNA granatirala Stradun iza ili oko 19:00 sati i kako se zvao urednik koji mu je naručio “coverage”? Jesu li Erceg ili njegov urednik slučajno znali da će JNA granatirati Stradun? Čime je, na koji način, kojim sredstvom ili kojom tehnikom, Erceg sa Straduna poslao materijal u Zagreb u roku od – petnaestak minuta!? Na koncu, je li Erceg imao pristupa možda nekom posebnom, paralelnom sustavu slanja audio/video dokumenata, i ne samo iz Dubrovnika”, niz je Mihočevićevih pitanja na koja mu Zoran Erceg nikada nije dao odgovor.




Erceg je tada također javno prozvan od poznatog snimatelja Domovinskog rata, Dražena Travaša:

“Ako Zoran Erceg traži papire od MORH-a o invaliditetu Glogoškog, bio bi red da MORH dostavi i papire o ratnom putu i ranjavanju hrvatskog branitelja i 80 % HRVI Zorana Ercega, ratnog snimatelja bez snimki, ranjenog u Sarajevu u uniformi Armije BiH”, oglasio se Travaš koji se referirao na sve glasniji šapat o Ercegovim štakama kao još jednoj “prevari u nizu”. Zanimljivo je da se 2015. Erceg sa štakama pojavljivao po potrebi. Obavezno ih je imao na javnim nastupima, dok je neformalno često ulovljen bez njih. Ista stvar dogodila se i na jučerašnjem prosvjedu na kojem je iz video priloga incidenta vidljivo kako maše štakom, dok je u vlaku na samom putovanju prema Zagrebu fotografiran – bez njih. Kada je pak o Ercegovom poznanstvu s Mladićem riječ i o tim detaljima pisao je Dnevno.hr.

Bio je to dogovoreni pregovarački sastank Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga te Josipom Jurasom, članom Kriznog stožera. Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega za kojeg svjedoci tvrde da se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj. Na istom materijalu koji traje satima, Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju. Iako je na Veliku Glavu došao u službi hrvatskog, ratnog snimatelja, činjenica je da je zajedno s Ratkom Mladićem i njegovom pratnjom kratio vrijeme do početka sastanka, a da je poznanstvo duboko ovih je dana evidetno potvrdio i splitski sud.




Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.