STRELOVIT POLITIČKI USPON BRANITELJSKOG DVOJCA: Heroji Vukovara u nekim novim bitkama

Stipo Mlinarić i Damir Markuš, dva su hrvatska branitelja vrlo slične prošlosti kojima je i budućnost, čini se, odredila jednak smjer.

Mlinarić i Markuš – isto vrijeme, ista sudbina

Obojica hrvatski dragovoljci i veterani Domovinskog rata, obojica branitelji Vukovara i obojica do danas u neumornoj borbi za Hrvatsku kakvu su zamišljali u trenutku kada su je oslobađali. I jedan i drugi ostvarenje svojih ciljeva pronašli su u Domovinskom pokretu s kojim, polako ali sigurno, utiru put do realizacije svojih ideja pri čemu prioritetno zastupaju vrijednosti Domovinskog rata.

Jučer je održan prvi Sabor Domovinskog pokreta na kojem su Damir Markuš i Stipo Mlinarić izabrani u predsjedništvo stranke. Obojica smatraju kako im je ukazana čast i zahvaljuju se na povjerenju:

Primarni cilj: Borba za Vukovar

“Nisam sujetan, pa ne mogu reći da mi ovo sve ‘laska’, ali osjećam neopisivo zadovoljstvo jer su mi se otvorile moguć da se kao predsjednik podružnice Vukovarsko-srijemske županije borim za tu županiju i Grad Vukovar. Osim poticanja na vrijednosti Domovinskog rata, možemo reći da je to moj primarni cilj”, kaže nam Mlinarić, branitelj Vukovara i bivši zatočenik srpskih logora koji je, osim u predsjedništvo, izabran i u odbor Domovinskog pokreta.

Zašto baš borba za Slavoniju i Vukovar, iz onoga što nam kazuje naš sugovornik – postaje kristalno jasno:

“Dobar dio života sam živio u Vukovaru, tamo sam se borio, tamo mi je brat nastradao, tamo su mi roditelji pokopani. Iako sam već neko vrijeme stanovnik Zagreba i zapravo nemam neke osobne interese u Vukovarsko-srijemskoj županiji, moja sjećanja na žrtvu koja je položena 90-tih tjeraju me da zaustavim odlazak ljudi s tog područja”, pojašnjava nam Stipo Mlinarić uz riječi da ima isključivo “emotivne interese”:

“Mladi odlaze ‘bez ispaljenog metka'”

“Uvijek sam za borbu… Čak i kada je tenk bio na deset metara od mene, mislio sam da ćemo pobijediti. Zato me silno boli kada vidim mlade ljude koji iz Slavonije odlaze bez ‘ispaljenog metka’. Ne mislim da je riječ o kukavičluku, ali definitivno mislim da je riječ o ‘liniji manjeg otpora’ jer je današnji neprijatelj jednako je opasan, no protiv njega se ratuje na drugačiji način.”

“Laska mi u dijelu u kojem ću ići u bitku za županiju i za grad Vukovara. To je moj primarni cilj, a u svim drugim gradovima ćemo napraviti sve što ćemo moći. ne radim to radi sebe jer sam u godinama kada to ne trebam. radim to za mlade, živio sam u vukovaru dobar dio godina i vezan sam za taj grad. gledam s ljubavlju, bez interesa  emotivno sam motiviran jer se Slavonija i Vukovar prazne, odlaze oduvijek. Ljudi koji su bili spremni umrijeti za grad, a danas odlaze “bez ispaljenog metka”. Protivnik im je pretvrd. Ja sam uvijek za borbu, mislio sam da ćemo pobijediti i kad su tenkovi nadirali, mislim da ćemo i sada”.

Markuš: Čast i obveza

Niti u motive Damira Markuša ne treba sumnjati. Ovaj bivši pripadnik HOS-a iz Kutine koji je u ratovanju na vukovarskom Sajmištu ranjen više puta, skromno zahvaljuje na ukazanom povjerenju riječima kako je njegov ulazak u predsjedništvo Domovinskog pokreta – čast i obveza.