STEŽE U GRLU KAD SE SJETIMO! NATJERALI IH U MINSKO POLJE! Preživjeli Ivan sjećao se svakog detalja: Rekli im da idu u berbu grožđa!

Na današnji dan 18. listopada 1991. godine, počinjen je jedan od najstravičnijih zločina Domovinskog rata. Srpske postrojbe natjerale su 51 Hrvata u polje djeteline puno mina. Kada je pod tijelom jednog od mještana eksplodirala ubojita naprava, vojnici su istodobno otvorili vatru na nesretnu skupinu ljudi. Ubili su 21 čovjeka a 14 ranili.

Lovas je privremeno okupiran tjedan dana prije brutalnog masakra, a povod je bila dezinformacija da se u selu nalazi između 300 i 400 pripadnika Zbora narodne garde. Čim su četničke postrojbe Dušan Silni i Beli Orlovi ušli u Lovas odmah su ubili 23 mještana. Radi raspoznavanja naredili su Hrvatima da na ruci nose bijele vrpce a na kuće da izvjese bijele plahte.

Dok je trajala okupacija, zvjerski su pendrecima, šipkama, kabelima i raznim spravama mučili one koje su zatekli. Uništavali su i pljačkali imovinu Hrvata i nesrba. Katoličku crkvu svetog Mihaela zapalili su i potpuno uništili, kao i kapelicu na mjesnom groblju. Sudbinu Lovasa dijelio je i obližnji Opatovac.

Mučna svjedočenja

Masakr nazvan “krvava berba grožđa” dobio je naziv po laži koju su četnici izgovorili 51 Hrvatu koje su poslali u minsko polje. Već napaćenim i poniženim mještanima Lovasa okupiranog tjedan dana prije masakra, 18. listopada kazali su da ih šalju u berbu grožđa…

Tijekom suđenja za ratni zločin u Lovasu sud je čuo mučna svjedočenja onih koji su preživjeli listopad i studeni 1991. godine u tom selu na istoku Slavonije.

O stravičnom iskustva hodanja po minskom polju, govorio je jedan od preživjelih, Ivan Mujić. Nažalost, Ivan je preminuo u prosincu 2020. godine u 67. godini nakon kratke i teške bolesti. Njegovo sjećanje živi i danas. Bio je neumoran u svjedočenju i traženju istine i pravde za križni put Lovasa

Dan prije ih zlostavljali, jednog ubili jer nije mogao hodati

“Sve pamtim, ali je teško opisati i dočarati… Najprije su nas dan prije tako porobljene poredali u jedno dvorište u kojem su nas neprekidno tukli, mučili i boli noževima. A onda su nas naglo postrojili u dvije kolone i rekli nam da idemo brati grožđe. Putem su ubili Boška koji nije mogao brzo hodati, usporavao ih je”, prisjetio se najtežeg dana u svom životu Ivan Mujić.

“Bilo nas je 51… Natjerali su nas da zauzmemo širinu polja, primimo se za ruke i nogama glumimo ‘košnju’. Tada smo ugledali ukopane mine i zaustavili se. Međutim, četnici su cijelo vrijeme bili na sigurnoj razdaljini i držali nas na nišanu. Pitali su nas ‘zašto ste stali?’ Kada su shvatili da ne želimo dalje, jedan četnik se zaletio i gurnuo jednog od nas… Jasno sam vidio kako pada na minu i aktivira je, a oni su nam istodobno počeli pucati u leđa”.

Mujić se sjećao nesnošljive buke, dima, vriskova i krvi.

“Osjetio sam krvavu lokvu ispod sebe”

“S jedne strane minsko polje, s druge poludjeli četnici koji nas u njega tjeraju. Nisam imao izbora, bacio sam se unatrag i pao potrbuške. Osjetio sam kako se ispod mene stvara krvava lokva jer su me geleri u potpunosti izrešetali.”

U minskom polju život je izgubilo 20 Hrvata, a Ivan Mujić je iz svega izašao živ, ali s najtežim ozljedama:

“Izrešetana mi je cijela lijeva strana, plućno krilo, tanko i debelo crijevo… Nas preživjele potrpali su i odvezli u Šid u Dom zdravlja… Tamo su nas tako izranjavane i krvave vrijeđali, a ja kao najteže ozlijeđen operiran sam tek 19-tog u Sremskoj Mitrovici”, kaže naš sugovornik koji danas živi sa trajnim invaliditetom.

Kada su se za vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja ljudi onamo počeli vraćati, iz masovne grobnice ekshumirano je 68 tijela i još 10 iz pojedinačnih grobnih mjesta. U Beogradu su 2012. nakon višegodišnjeg suđenja za zločine u Lovasu optuženima izrečene presude od 4 do 20 godina zatvora.”Krvava berba grožđa” – gorka istina o Lovasu.