Srbima je javljeno da naši specijalci dolaze u ovo selo: Priredili su im smrtonosnu klopku

Tijekom pokušaja proboja obruča oko opkoljenog Vukovara 9. studenog 1991. pripadnici specijalne policijske postrojbe iz Varaždina izveli su pogibeljan napad na selo Karadžićevo.

Akcija je odmah krenula po zlu jer se u nju nisu uključile druge postrojbe koje je uz varaždinske Rode za ovaj zadatak zadužio Mile Dedaković, zapovjednik Operativne skupine Vukovar-Vinkovci-Županja. Uoči pokretanja napada izostala je čak i potpora minobacača.

Dramatičan ulazak u selo

No najveći šok slijedio nakon prodora specijalaca u selo. Naime, u dvodnevnom izviđanju Rode su ustanovile da Karadžićevo uz pobunjene Srbe brane manje snage 12. proleterske mehanizirane brigade JNA, koje nisu trebale biti zapreka dobro organiziranom napadu iz tri smjera. No, očito je da su Srbi dobili informacije o napadu, pa su obranu Karadžićeva ojačali tenkovima, topništvom i teškim strojnicama.

Počela je neravnopravna borba u kojoj Rode nisu mogle parirati bez odgovarajućeg protuoklopnog naoružanja i topničke potpore. U borbu su se uključili i pripadnici ZNG-a koji su policajcima pomogli u izvlačenju iz smrtonosne klopke. Zanimljivo, tog dana nad selom Karadžićevo je djelovalo i zrakoplovstvo JNA, a pritom je pogođen i zrakoplov Galeb koji se srušio u Bačkoj.

Neprijatelj je znao za napad

“Napad je bio temeljito i dobro isplaniran, pa je sve ukazivalo na to da ce zadatak biti brzo i bezbolno obavljen. No, dogodilo se nešto što nitko nije očekivao. Vijest o planiranju napada stigla je do neprijatelja. Saznavši za naše namjere, neprijatelj je višestruko pojačao svoju obranu dovodeći na položaje nove snage u ljudstvu i tehnici.

Mi, nažalost, nismo znali da neprijatelj posjeduje podatke o našim namjerama, pa smo u dogovoreno vrijeme, u jutarnjim satima 9. studenog 1991. započeli sa napadom, ali smo tom prilikom pretrpjeli veliki šok. Neprijatelj je po našim položajima otvorio vatru iz svih raspoloživih oružja i oruđa (tenkova, topova, PAM-ova, MB-a, VBR-a, streljačkog naoružanja)”, kažu pripadnici Roda koji su preživjeli ovu akciju.

Rode: “Nismo dobili potrebnu podršku”

Nadali su se, kažu, pojačanju ali – uzalud:

“Zapodjenuli smo žestoku, ali neravnopravnu borbu s puno jačim neprijateljem, očekujući da će se u borbu uključiti i naše snage koje su za to trebale biti pripravne. Iz nama neznanih razloga naša jedinica nije dobila potrebnu podršku, posebno našega topništva i oklopne brigade, koji su bili smješteni nedaleko od naših položaja. U takvoj neravnopravnoj borbi ipak smo uspjeli zauzeti gotovo pola sela Karadžićeva. U poslijepodnevnim satima u pomoć nam je stiglo pješaštvo ZNG-a, ali se zbog pretrpljenih velikih gubitaka u ljudstvu i ratnoj tehnici jedinica morala povuci na polaznu liniju.”

TOG JE DANA ZAUVIJEK PROTJERANA VOJSKA JNA: Osmorica hrabrih pripadnika Roda prvi su krenuli u akciju oslobođenja Varaždina

Kao pripadnici Specijalne jedinice policije PU varaždinske ‘Roda’, život su izgubili Željko Pongrac, Branko Kos, Mladen Kasun i Zvonimir Kardoš. Vlado Štampar također je sudjelovao kao pripadnik specijalne policije, no njegovo tijelo još uvijek nije pronađeno niti je sa sigurnošću utvrđena njegova sudbina. Ranjeno je 28 pripadnika ‘Roda’.