Skupina branitelja zasjela u kafić: ‘Nisam mogao vjerovati o čemu pričaju’

Mario Maks Slaviček hrvatski je branitelj koji se po mnogočemu razlikuje od svojih suboraca. Njegovi stavovi su često oprečni a zapažanja pronicljiva, pa tako često sa svojim komentarima završi u medijima.

Ovoga puta, Slaviček je opisao svoje uživanje u likalnom kafiću:

“Točnije, uživao sam u ‘babljem ljetu’  sve dok nisu došli likovi koji su svojom bukom i bez imalo srama svojatanjem prostora i spajanjem stolova poremetili moj mir. Profesionalna deformacija još od onih ratnih dana tjera vas promatrati slušati, osluškivati, preispitivati prostor, ljude, okolinu sve to kako biste preživjeli. Tako sam činio i tada sjedeći u kutu lokala.”

‘POBJEŠNJELI MAKS’ OPET UDARA! Branitelj o prosvjedu: ‘Vlast je jednima ku*va, a drugima ljubavnica’

Maks kaže kako se ‘ta šestorica likova” nisu puno razlikovala od njega samoga:

“Ušli su trbušasti, s krunicama”

“Po ponašanju i ophođenju prema drugima, tu smo jako različiti. Kratko podšišani, trbušasti, hladnih i umornih pogleda, laganih pokreta, očiju koje šaraju okolinom kao vazda tražeći nešto. Oko vrata pojedincima krunica, drugi odjeveni u majice ratnih postrojbi od kojih nekima imena nikad prije nisam čuo. Valjda jer nisam iz ovog kraja. Rekoh nisu se puno razlikovala od mene sva šestorica hrvatskih muževa, ni u izgledu ni u piću koje su naručili. Do trenutka dok nisu započeli sa svojom porilično glasnom temom razgovora, držao sam kako imamo jako punom zajedničkog.”

Slaviček kaže kako je primjetio prezriv pogled “civila” koji su ih pratili dok su grupno, glasno okićeni majicama ratnih postrojbi ulazili u kvartovski lokal.

Slušao plan o “žicanju novca” za udrugu

“Sjedim tako i slušam, nisam mogao ne čuti jer su bili u žaru rasprave o svojim budućim planovima kako nažicati lovu za braniteljsku udrugu kojoj su na čelu od države, gradonačelnika i načelnika, jer reče jedan koji je sjedio na čelu stola ‘čuj ti si predsjednik, što ima veze što su crveni SDP-ovci na vlasti u gradu? Idi tamo i traži lovu za športske igre, za izlet na more i za naravno Dan naše brigade. Možeš tražiti i za troškove i majice, čak i da si napravimo bolje prostorije.'”

Drugi, kaže Maks, nadodaje da od ministarstva “možeš nažicati za vijence i cvijeće i da možemo putovati u posjetu mjestima gdje smo bili ono tamo u ljetu 1993.”

Treći se glasno ubacuje:

Trljaju ruke, dolaze izbori

“Je, tako je, ministar je naš. A znaš što, i župan je naš! On je HDZ, on će svakako dati. Da svake godine jer zna da neće dobiti glasove ako ne da. Sad je prava prilika za puno toga tražiti i dobiti jer su sljedeće godine trostruki izbori, lokalni, državni i za EU parlament, pa možemo više skupiti love.”

Četvrti se, opisuje, cinično nadovezao prozivajući sve ostale kazujući:

“E, onda ako to bude kako si rekao, onda ću i ja isto na izlete preko udruge moći povesti svoju ženu i kuma makar nisu bili u ratu. Vi ste svi do sada sve svoje bliže i daljnje vodili, a rekli ste ljudima kako nema mjesta u autobusu. Pa i ja sam valjda onda zaslužio, niste vi sami u predsjedništvu?”

Ubrzo su se, kaže Maks, svi složili:

“Ma normalno da može, sad će biti za sve, samo nemojte da se ova ideja okolo širi neprijatelj nikad ne spava…”

Naš sugovornik kaže kako jadni nisu znali da njihov “neprijatelj” sjedi samo stol, dva dalje.

“Neprijatelj koji nije pripadnik takvih ‘janjetina’ i ‘izlet’ brigada ni danas, a nije bio niti za vrijeme rata. Jasna je razlika među nama, jasna je i podjela koju su političari uspostavili kako bi koristeći ‘korisne budale’ braniteljske populacije imali glasove i potporu plaćajući to državnim novcem. Novcem od kojeg zbog mnoštva braniteljskih udruga, kojima ravnaju uglavnom (čast iznimkama) skorojevići, samodopadni poltroni koji ništa ne čine za svoje ljude i braniteljsku populaciju uopće, već služe uskom krugu svojih ulizica i političkim elitama lokalne i državne razine.

Mario Maks Slaviček na kraju se pita:

Koja je njihova svrha?

“Koja je svrha braniteljskih udruga, ako sve moraš sam ići rješavati po institucijama države? Ah, da. Svrha je rješavanje pitanja onih koji svojim stavovima, djelovanjem podržavaju političku opciju koja plaća udrugu i osigurava financije za udrugu i njeno vodstvo. A članstvo, druge ‘obične’ branitelje? Što s njima? Njih, kažu ovi koje sam opisao, ‘njih ko je*be. oni ionako nisu naši'”.

Slaviček kaže kako ovo nije izmišljen događaj:

“Mogu čak nabrojati i imena sudionika, nazive udruga i ime lokala, grada u kojem se zbilo. No zalud je. Samo se okrenite oko sebe dragi moji subranitelji i u svakom mjestu oko Vas su takvi. Na žalost, vi ćete glasujući za njihove mentore, te i takve i dalje držati na pozicijama na kojima će živjeti od vaši rana, vašeg znoja i vaših života…”