fbpx
Screenshot

SIN SE BACAO I PREKLINJAO DA MU PUSTE TATU! Milka se pakla sjeća kao da je danas: Suze u očima za nestalim suprugom ne može suspregnuti!

Autor: N.K

Milka Pavlović iz Kostajnice već 30 godina traga za svojim suprugom kojeg su agresori odveli za vrijeme rata. Nadala se i pokušavala ga je pronaći, ali nadu da je živ izgubila je odavno.

“Da ga nađem, bilo bi mi drago. Mogla bih otići i zapaliti svijeću i duša bi mi bila mirna. Voljela bih da mu mogu otići na grob, isplakati se na njegov rođendan, blagdane”, rekla je Milka.

Zdravko je nestao nakon pada sela Stubalj. Do rata je živjela sa suprugom i sinovima u selu Panjani gdje je živjelo pretežno srpsko stanovništvo.

Bježali, ali neprijatelj je bio neumoljiv

Međutim, nakon pada Kostajnice, odnosi su se zaoštrili, pa su otišli kod Zdravkove sestrične u Majur. Bilo je više u kući i bili su naoružani, pa im je bilo lakše, osjećali su se sigurnije.

Čuvali su straže, ali srpska vojska ušla je i Majur. Pokušali su se obraniti, ali ništa nije pomoglo. Neprijatelja je bilo više. Porobili su ih sve, a muškarce su tukli jer su držali oružje.

“Sin se bacao kad su ga odvodili”

Tu noć su proveli na katu kuće, a u podrum su bacili bombu. Drugi dan, pobjegli su u selo Stubalj kod prijatelja. I tamo je upala srpska vojska. Ušli su 15. rujna i od tada Milka nije vidjela svojeg supruga. Odveden je u nepoznato. Kada je otišao, sinovi su mu bili stari 9 i 14 godina.

“Kada su ga odvodili, moj mlađi sin se bacao po travi i preklinjao ih da mu ne odvedu tatu. Stariji sin čak ga s biciklom krenuo tražiti. Bila sam izvan sebe, no zamolila sam ga da se vrati nazad i sam ga je Bog sačuvao da i njega ne odvedu. Otišla sam u stanicu policije koju su držali Srbi i molila da mi puste muža. Obećali su da će ga pustiti sljedeći dan, no kada sam drugi puta došla sa čistom robom u koju će se presvući, zatekla sam prazne prostorije. Pitala sam gdje mi je muž, a oni su rekli da ne znaju gdje su i da se vratim kući. Sigurna sam da su ih noć prije odveli negdje i ubili”, kroz suze je ispričala Milka za 24 sata.

Prestala se nadati nakon Oluje

U kuću se više nikada nije mogla vratiti jer ju je previše toga podsjećalo na supruga. Ostavila je sve sinovima. Kaže kako je za suprugom plakala pet godina i da je bezbrojne noći proplakala. Mislili je da će doći doma sve do Oluje, a prije toga je čula bezbroj verzija o sudbini svog muža. Prava agonija i pakao.




“No, nakon Oluje sam se prestala nadati i svaka se nada ugasila. Muža sam često sanjala. Ti snovi uvijek su bili vjerni. Obično bih sanjala da me netko progoni i napada, a on me uvijek branio. I kad sam se probudila, bilo mi je još teže”, rekla je Milka.

Kaže kako bi je umirilo da ga pronađe. Da ima gdje zapaliti svijeću i otići na grob, isplakati se za rođendan i blagdane. Tješe je jedino njena djeca i unučad. Uz njih je sve lakše i ljepše kaže Milka.

” Nedostaje mi suprug i da znam da me čuje poručila bih mu da bih voljela da je živ, da sam tu sama, da ga čekam i da bih voljela da budemo zajedno – otirući suzu”, zaključila je Milka.




Autor:N.K
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.