SAMICA U KOJOJ JE ’91. HOSOVAC MUČEN PET DANA: ‘Voda je bila do koljena, a kroz nju su puštali struju’

Dan sjećanja na žrtve logora Stara Gradiška svake se godine obilježava 3. veljače kojom se prigodom odaje počast žrtvama tog zloglasnog mjesta.

Logor Stara Gradiška jedan od mnogih zloglasnih logora u kojem su na početku Domovinskog rata 1991. godine bili zatvarani civili te pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova i Zbora narodne garde s tada okupiranog područja RH, kao i civili s područja BiH, gdje u to vrijeme nije bilo ratnih djelovanja. Prema svjedočanstvima preživjelih, svi logoraši prošli su brojne fizičke i psihičke torture, a neki su i podlegli ozljedama, i sve to samo zbog različitih političkih uvjerenja, nacionalne i vjerske pripadnosti.

Jedan od 1080 hrvatskih zatočenika je i D.Š. koji za sebe voli reći kako su ga četnici u logoru “obožavali” jer je jedini zatočen kao pripadnik HOS postrojbe kojoj se priključio kao maloljetan.

HOS-ovac o mučenjima

“Zarobljen sam 01. prosinca 1991. godine i to sa svim oznakama po kojima je svima bilo jasno da sam HOS-ovac. Zbog toga su me ‘obožavali’. Prošao sam ‘poseban tretman’, a tortura je bila neviđena”, kazao nam je bivši zatočenik srpskih logora koji je jednom prigodom smogao snage ponovno zakoračiti u ove jezive, pljesnjive hodnike.

On se sjeća podruma u koji bio zatočenike povremeno dovodili iz ćelija:

Bio je do koljena pun vodom, a na dnu je bila neka mreža kroz koju su puštali struju. Zamislite kakav je osjećaj satima stajati u potpuno mračnom podrumu, dok vas kroz hladnu vodu cijelo vrijeme trese struja… „

Samica

“Vidio sam ubijanje zatvorenika. To pamtim kao i samicu u kojoj sam bio ‘čest gost’. To je mala, klaustrofobična sobica u kojoj nema spavanja. Straže povremeno dolaze i nenajavljeno te tuku, ili te izvuku vani ili oni uđu unutra. Bit postojanja samice je psihička tortura, a ja sam u njoj proveo pet dana u komadu. Samica je stravično iskustvo”, prisjeća se Danijel koji je nakon skoro tri mjeseca, 11. veljače 1992. godine – razmijenjen.