RUSI KOD ZAROBLJENIKA TRAŽE NACI-TETOVAŽE! Hrvatskim braniteljima rezali su uho na kojem je križić, ubijali ih zbog Tuđmanove slike u džepu

U ukrajinsko-ruskom ratu, obje se zaraćene strane optužuju za fašističke namjere, pa tako jedni druge optužuju za nacističke metode koje dokazuju pripadnost najomraženijoj ideologiji u povijesti.

Posljednji ukrajinski borci od kojih su mnogi pripadnici Azova, izvučeni su iz čeličane, zarobljeni i temeljito pregledani, a svlačenje i analiziranje njihovih tetovaža – mogle bi im odrediti sudbinu. Tako bi se tetoviranje kao trend ovim zarobljenicima moglo obiti o glavu, no ova “nadahnutost nacizmom”, kako ga u svom priopćenju naziva rusko ministarstvo vanjskih poslova, mogla bi biti samo opravdanje za eventualno najcrnji scenarij po ove zarobljenike.

⚡ The day has come: Mariupol and the Azovstal’ steel plant are completely liberated by the Allied Forces of Russia, DPR & LPR.

The last group of the Azov battalion Neo-Nazis and Ukrainian servicemen surrendered – over 2400 militants laid down arms. pic.twitter.com/KWuhzAub7r

— MFA Russia 🇷🇺 (@mfa_russia) May 20, 2022

Najbolji dokaz za to su događanja koja su se 90.-tih odigrala u Hrvatskoj. Sudbinu zarobljenika često bi odredio križić oko vrata ili na uhu koji bi potvrđivao različitu vjersku pripadnost. Nekim je zarobljenicima odrezano uho, a mnogi su likvidirani ili drugačije tretirani samo zbog amblema, Tuđmanove slike, hrvatskog grba ili HDZ naljepnice u novčaniku.

Oznake koje su u Domovinskom ratu donosile smrt

O tretmanu HOS-ovaca koji su neprijateljskoj, srpskoj vojsci bili “poslastica”, ne tako davno doznali smo od Ivice Jurčana koji je zarobljen upravo kao pripadnik ove postrojbe. On kaže da su hosovci u logorima bili ošišani na ćelavo, i to kako bi ih mučitelji lakše razlikovali od “običnih branitelja”. Čuvari logora koji su dolazili među zatočenike, prvo su se bestijalno iživljavali nad pripadnicima HOS-a, a tek ako bi im ostalo snage, po riječima Jurčana koji je iz logora izašao kao 100-postotni invalid, iživljavali su se nad ostalim. Također, Jean Michel Nicolier koji je pogubljen na Ovčari poput ostalih zarobljenika, prije egzekucije je prošao strahovitu torturu i to zbog činjenice da je strani dragovoljac iz redova HOS-a.

Pripadnost bilo čemu što neprijatelju “nije po volji”, u Domovinskom ratu često je značilo smrt. Osim nakita, tetovaža i amblema s političkim, ideološkim ili vjerskim predznakom, sudbinu zatočenika moglo je odrediti poznanstvo ili rodbinska veza. Tako je, npr. Igor Kačić (16) kao zatočenik Ovčare bio razmatran za puštanje na slobodu, no nakon informacije o tome da je riječ o sinu vukovarskog zapovjednika Petra Kačića, ovaj mladić u povijesne knjige upisan je crnim slovima kao najmlađa žrtva tog stratišta.