Razumijem, generale: Veliki vojnik nam ispričao što mu je zapovijedio pokojni Tus

Danas je u 93.-oj godini života preminuo vojnik bogatog i osebujnog životopisa, general Anton Tus.

Hrvatski branitelji koji su imali priliku osjetiti način rada prvog načelnika stožera i čovjeka koji je u najgorem trenutku preuzeo vođenje “zengi”, diljem medija i društvenih mreža prisjećaju se trenutaka u kojima se stvarala Hrvatska, a za čiji dio pokojni Tus ima goleme zasluge.

Umro je general Anton Tus

Jedan od onih koji se jako dobro sjeća zapovjedi Antona Tusa je general Željko Sačić. On je s nama podijelio trenutak susreta s prvim načelnikom i to u jeku Domovinskog rata:

Sačić o zapovijedi pokojnog generala

“U vrijeme njegova imenovanja za prvog načelnika ratnog stožera prije pada Vukovara, bio sam pomoćnik zapovjednika ATJ Lučko. Sjećam se da sam bio prezadovoljan što jedan takav profesionalac preuzima vođenje branitelja, a nakon neuspješnog deblokiranja Vukovara u Marincima, imao sam ga priliku upoznati”.

Sačić se sjeća kako su čelnici ATJ Lučko bili osobno pozvani u kabinet ministra Vekića:

“Došao sam sa Markačem i Butorcem, a obzirom da sam bio mlad, sjećam se da mi je bilo impresivno pojaviti se kod ministra. Uz Vekića, u kabinetu su bili Anton Tus i Imra Agotić. Bez puno okolišanja rekli su nam da imamo jako tešku situaciju diljem hrvatske, da se bojišnica raspada, te da municije i streljiva imamo za još svega tri dana ratovanja.”

Onda im je, kaže, Tus rekao da postoji samo jedan način za spas Hrvatske. Odlučeno je da osvoje vojranu u Delnicama koja je zbog broja vojnika JNA koji su u njoj bili stacionirani i zbog “ludog zapovjednika” – do tada bila neosvojiva:

Rekao je: “Učinite sve što je u vašoj moći”

“Tus nam je rekao da nas dolje čekaju zapovjednici i da odemo to obaviti… Upozoreni smo da vojarnom zapovjeda čovjek koji je na neki način ‘izgubio kontrolu’ nad situacijom i koji prijeti da će sve dići u zrak, onako kako je to naknadno učinio major Tepić u Bjelovaru.

“Tu zadaću mi je on osobno dao, i tako ga pamtim… ‘Učinite sve što je u vašoj moći’, rekao je. Mi smo na kraju uspjeli u tome. Došli smo u zoru, zaposjeli položaje, minirali i počeli sa paljbom. Tražili smo da se predaju a bilo je više od sto vojnika. Međutim, taj zapovjednik je prijetio da će nas sve ubiti ako aktivira eksploziv, pa smo zvali Markača i on je rekao da nastavimo sa akcijom. Konačno, nakon dva, tri sata pucnjave, čuli smo s  njihovog razglasa ‘predaja, predaja'”.