Foto: Privatna arhiva

RATNIK OŠTRO TOMAŠEVIĆU! ‘Mojih 170 suboraca je poginulo za vaš lagodan život u Zagrebu’

Autor: Dnevno.hr/S.V.

Raste nezadovoljstvo stranih dragovoljaca Domovinskog rata koji teško prihvaćaju odbijanje inicijative da se u Zagrebu jedan park nazove po njima.

Obzirom da je Tomislav Tomašević usmenim putem inicijatoru Draženu Hrženjaku obećao podupiranje ove ideje koju su, pak, iz mjesnog odbora Martinovka sastavljenom od članova stranke Možemo odbili, na gradonačelnikovu adresu počela su se slijevati pisma stranih dragovoljaca.

Nakon što mu se pismenim putem obratio predsjednik USDDR-a Kris Malić, isto je putem našeg medija učinio strani dragovoljac iz Njemačke – Michael Misch. Svoje je obraćanje započeo sa “gospodine bojniče Tomaševiću”:

“Dok ste vi bježali, mi smo vam branili domove”

“S iznenađenjem sam dobio informaciju da je naš prijedlog za imenovanje javnog parka u Zagrebu u čast onih oko tisuću stranih dragovoljaca koji su se borili za slobodu i neovisnost hrvatske države – odbijen.

Kada je cijeli svijet okrenuo glavu od Hrvatske, kada nije želio vidjeti stradanja civila, kada lokalna vlast nije bila u stanju zaštititi se, mnogi građani Hrvatske pobjegli su u druge zemlje na sigurno i nije im palo na pamet pridružiti nam se kako bi zaštitili svoje domove i političke ideje.

Sada upravo takvi ljudi sude onima koji su nesebično došli, žrtvovali svoj život, zdravlje i svoju budućnost. Od strane onih, koji nikada nisu čuli zvuk nadolazećeg metka ili granate, raspušteni smo sredinom ljeta 92. i dovedeni na granice. Od onih koji su nam odbili dobiti status branitelja, onih koji nam nisu ponudili zahvalnicu i spomenicu, a koju je dobio gotovo svaki poštar.

Foto: Privatna arhiva

“Ništa nam nije priznato”

Naša invalidnost je odbijena ili povučena, jer se ‘stranci nisu borili u hrvatskim redovima’, kako su govorili političari. Gotovo nitko nema mirovinu. Nas više od 170 ubijeno je da bismo osigurali vaš lagodan život u Zagrebu ili Njemačkoj. Stotine nas je bilo teško ranjeno, a to nam nije priznato.”




U nastavku, Misch je pismo personalizirao i objasnio što sve prolazi kao strani dragovoljac u Hrvatskoj, a opisao je i svoj status kojeg zapravo – nema:

“Nemam status, čin, invalidnost ni mirovinu. Zašto ne mogu dobiti park?”

“Samoinicijativno sam došao 91. i priključio se hrvatskim braniteljima, pri čemu sam odradio 178 djelovanja iza neprijateljskih linija. Nakon ranjavanja sam dobio 40% invalidnost, no ona mi je povučena jer sam stranac. Nisam dobio zahvalnicu, spomenicu, status, čin, invalidninu ni mirovinu. Ne smijem parkirati svoje vozilo na parkiralištima za invalide, a čak mi je u Njemačkoj priznat 80% invaliditet. Ne žalim se, gutam sve ovo, jer sam ponosan i mogu se svako jutro pogledati u ogledalo, ne stideći se pobjeći kad je teško. Ne žalim niti jednog dana, čak kada me i bolovi od ozljeda izluđuju. Učinio sam to zbog ispravnog razmišljanja. Samo želim dobiti jednu zahvalu, kao što sam je dobio od svoje braće po oružju i onih civila koje sam branio. I dalje čuvate imena ulica i parkova Maršala Tita i partizana. Je li vam tolika muka nazvati park po nama koji smo se došli boriti za vaše ideje, slobodu i suverenost? Je li ovo stvarno previše?”




Autor:Dnevno.hr/S.V.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.