Preživjela četiri snajperska metka i 28 gelera: Na kraju ju je ubila nepravda

Devet je godina od najdužeg prosvjeda hrvatskih branitelja koji su pred svojim resorom u Savskoj 66 boravili punih 555 dana.

Kroz svima znani šator ispred Ministartsva branitelja te su godine prošle na tisuće sudionika Domovinskog rata nezadovoljni svojim statusom, ali i povelik broj političara koji su u tadašnjem prosvjedu vidjeli dobru priliku za ubiranje političkih bodova.

(VIDEO) POGLEDAJTE KOLIKO JE HRABRA BILA U OLUJI! Heroina ‘Gromova’ mjesec dana nakon ovoga dobila je 4 snajperska metka. Preminula je prvog dana prosvjeda

U tih 555 dana šator je bio mjesto različitih događaja, no ono što je obilježilo taj prosvjed bila je smrt hrvatske braniteljice Nevenke Topalušić koja je na prosvjedu preminula već drugoga dana a nezadovoljstvo je došla iskazati iako je bila u invalidskim kolicima.

“Ubija me nepravda”

“Ovdje sam jer me ubija nepravda, otišla sam u rat jer sam htjela da bude dobro mojoj djeci. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti”, izjavila je na početku prosvjeda, a njezine su se riječi nažalost obistinile. Drugoga dana prosvjeda pozlilo, a Savska 66 danas nosi naziv Trg Nevenke Topalušić.

Nevenka je rođena i odrasla u Gradecu pokraj Vrbovca. U Zadru završava srednju medicinsku školu nakon čega se zapošljava u Domu zdravlja Vrbovec. Uz redovne dužnosti i obiteljske obaveze uspjela je upisati i završiti školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Teško ranjavanje u jednoj od najpoznatijih akcija

Početkom Domovinskog rata kod kuće ostavlja troje djece te se priključuje 51. samostalnom bataljunu Vrbovec te stečena medicinska znanja i iskustvo koristi za spašavanje života na bojištu. Ubrzo odlazi u 2. gardijsku brigadu “Gromovi”, prolazi brojna ratišta nerijetko ulazeći duboko u neprijateljski teritorij kako bi spasila svoje suborce. Zbog svoje vrhunske stručnosti, hrabrosti i pouzdanosti ulijevala je potpunu sigurnost i samopouzdanje svojim suborcima tijekom svih borbenih akcija.

U sve borbene akcije odlazila je s pješaštvom, pješačeći u borbenom rasporedu. Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva. Kao pripadnica 1. bojne 2. gardijske brigade “Crnih mambi” u operaciji “Una 95” spašavajući suborce ranjena je s četiri snajperska metka, a dobila je i 28 gelera od granate.