Pokušaj državnog udara kao uvod u rujanski rat: Bez Tuđmanovog znanja išli na pregovore s vladom tzv. SAO Krajine

Za Šibenčane i stanovnike Šibensko-kninske županije više od tri desetljeća rujan je mjesec u kojem se prisjećaju Domovinskog rata. Iako malo eksponirana, bitka za Šibenik jedna je od najvažnijih koje su se vodile na početku rata. Budući da je Drniš u ruke srpskih snaga pao 23. rujna 1991. godine, uspješnom obranom Šibenika spriječeno je odsijecanje srednje i južne Dalmacije od preostalog dijela Hrvatske.

Bitka se odvijala od 16. do 23. rujna 1991. godine, a smatra se strateški veoma važnom jer se tijekom nje morao obraniti i grad Šibenik i šibenski most te položaji na Jadranskoj magistrali. Da je kojim slučajem agresor zauzeo neku od tih lokacija, južni dio Hrvatske bio bi iscijepan na nekoliko manjih ili većih džepova, što bi dovelo do veoma teške situacije za obranu i život građana na jugu Dalmacije. No nakon osam dana srpski osvajač hrabrošću hrvatskih branitelja prisiljen je na povlačenje. Bez obzira na to, do danas su neka pitanja ostala otvorena.

Ozbiljne polemike

Ona proizlaze i iz dokumenta koji posjedujemo, a prema kojemu su 1991. godine osobe koje za to nisu ovlastili ni pokojni predsjednik Tuđman ni ministarstva išle na pregovore s neprijateljskom stranom, odnosno vladom tzv. SAO Krajine. U dokumentu koji posjedujemo navedeni su sudionici sastanka – Miroslav Maslać (Skradin), Niko Ante Laća (Dubravice), Joso Barišić (Rupe), Petar Damjanović (Velika Glava), Joso Barišić Bili (Laškovica), Mirko Dobrijević (Plastovo), Nedeljko Dujić (Ićevo), Dragan Urukalo (Bratiškovci), Vitomir Larić (Gorice), Milovan Kartelo i Rajko Gnjidić (Vaćani), Ante Sladić (Sonković), Veseljko Stevelić (Bribir), Milan Maretić (Piramatovci), Miroslav Periša (Krković), Zvonko Relja (Lađevci), Nikola Bezbradica (Žažvić) i Rajko Macura (Cicvare, Medare).

Osim toga, zaključuje se kako je sastanku u ime Kninskog korpusa JNA prisustvovao pukovnik Mesud Hasotić, a tu su bila i tri člana Komisije Predsjedništva SFRJ za kontrolu primirja. Ujedno se zaključuje kako prije i tijekom sastanka nije bilo nikakvih problema iako prema dogovoru njemu nisu nazočili ni predstavnici MUP-a ni Zbora narodne garde.

Tko je predsjednicima mjesnih zajednica dopustio da idu na pregovore pitanje je koje se postavlja nakon ovih spoznaja koje ukazuju na to da je taj sastanak bio svojevrsni pokušaj državnog udara. Pitanja na ovu temu nisu beznačajna jer se o Rujanskom ratu već neko vrijeme vode ozbiljne polemike među braniteljima koji su počeli dovoditi u pitanje šibensku bitku oko koje su nastupile podjele i sve to navodno s ciljem borbe za istinu.

U tom kontekstu se počelo raspravljati i o tome tko je zaista u toj borbi imao kakvu ulogu, a polemika se otvorila i o tome tko je pravi, a tko lažni junak toga dijela Domovinskog rata. Zbog te polemike oni koji su u ratu bili ujedinjeni, danas su na ratnoj nozi, ali se unatoč tomu 22. rujna obilježava kao spomendan Rujanskog rata u znak sjećanja na obranu Šibenika te na sve one koji su stradali tijekom rata. Ujedno je na temelju jednoglasne odluke Šibensko-kninske županije odlučeno da se 22. rujna obilježava kao Dan branitelja Šibensko-kninske županije, ali ni jedna politička odluka nije mogla ugasiti rasprave koje su krenule nakon što je general Rahim Ademi objavio knjigu pod naslovom “Samo istina”. To je izazvalo salvu optužbi na njegov račun, pri čemu se u pitanje dovodila i njegova uloga i njegov doprinos ratu.

Nije tajna da se na promociji Ademijeve knjige koja se održala u listopadu 2022. u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici pojavilo predstavništvo Hrvatskog generalskog zbora, Vlade i Grada Zagreba, ali tom su događaju nazočili i predstavnici Udruge antifašista, kao i političari poput primjerice Vladimira Šeksa i Josipa Đakića iz HDZ-a. No na događaju su se pojavili i političari s lijeve fronte, poput, primjerice, Franka Vidovića i Nikše Vukasa.

Ideološka osnova

U knjizi Ademi opisuje devet vojnih operacija za koje tvrdi da ih je planirao i proveo, pri čemu ujedno problematizira određene postupke hrvatskih ratnih zapovjednika, što i jest izazvalo buru reakcija u braniteljskim krugovima i među raznim predstavnicima braniteljskih udruga koji su Ademija osporavali kako na nacionalnoj, tako i na ideološkoj osnovi. Medijske stupce u to su doba punila priopćenja iz Udruge specijalne policije Domovinskog rata koja je kontinuirano pobijala Ademijevu knjigu pritom se referirajući i na proslavu spomendana Rujanskog rata. Članovi udruge navode da su samo od 65. do 115. stranice knjige razotkrili 22 neistinita prikaza obrane Šibenika.

Rusija nas je spasila za vrijeme Domovinskog rata? Dobavljač otkriva sve: ‘Istina je’

Prema tezama Jastrebova, Ademi je uz ostalo lažno prikazao kako je i po čijoj zapovijedi 16. rujna 1991. poslan u Rogoznicu radi zauzimanja tamošnjih vojarni JNA Zečevo, Kruščica i Smokvica. Koliko je za ovu temu problematična polemika oko knjige, toliko je problematičan i sudski spor između dva značajna aktera Rujanskog rata, a riječ je o bivšem načelniku policije Nikoli Vukoševiću i članu Zapovjedništva 113. brigade, pukovniku Nevenu Beroviću, čiji su pogledi na šibensku bitku do te mjere suprotstavljeni da su nakon rata postali neprijatelji, što ih je dovelo do suda.

U tom kontekstu očito je nužno o ovoj bitki otvarati pitanja i na njih nuditi odgovore te tako graditi istinu o Domovinskom ratu koji ovi ljudi bez jedinstva tih 90-ih godina ne bi dobili.