Kana

OVAKO JE KATA IZGUBILA ČETIRI SINA: ‘Prvo je poginuo najmlađi Mato, Ivo je skočio u Dunav bježeći od četnika…’

Autor: S.V.

Godišnjica je smrti Kate Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majke četvorice poginulih branitelja i junakinje Domovinskog rata. Kata je gubitkom sinova Nike, Ive, Mije i Mate postala simbolom patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu.

Najbolje o Kati mogli smo doznati iz njezina intervjua koji je objavljen još davne 1995. godine u obiteljskoj reviji Kana. Evo što je rekla o događajima nakon što je napustila zaraćeni Vukovar:

“Zajedno s mlađom kćeri i dvoje unučadi otišla sam u susjednu nam Mađarsku, a sinovi i najstarija kći ostali su i sudjelovali u obrani grada. Ti su mi dani bili najteži – vrijeme sam provodila kraj telefona ne bih li saznala koju novu vijest o svojoj djeci, a u večernje sate pored televizora budno prateći svaku vijest o voljenom Vukovaru. Najmlađi sin Mato (r. 1952.) poginuo je 19. rujna 1991. pri pokušaju osvajanja vukovarske vojarne. To sam saznala tek potkraj listopada, kada sam otišla u Bosnu u posjet rodbini. Krili su od mene tu strašnu vijest i govorili mi kako su svi zdravi i čitavi… Javio mi je sin Ivo, zapovjednik u vukovarskoj policiji koji je također bio ondje, ali ga nije uspio izvući. Riječi su preslabe da opišu moju bol i osjećaje, te sam tjedan dana provela u bolnici – ne znam kako bi inače završilo. Nedugo nakon toga javili su mi kako je sin Ivo, rođen 1948. (Veliki Džo) skočio u Dunav 6. studenoga 1991. jer se nije mogao probiti iz opkoljenoga grada, a nije želio dospjeti četnicima u ruke. Nikada ništa nisam saznala o njemu, a i dandanas vodi se kao nestao. Tko zna, možda će se moj Veliki Džo ipak jednog dana vratiti”, izjavila je tada majka hrabrost.

Potkraj iste godine s kćeri i dvoje unučadi preselila se u Zagreb kako bi imala bolji kontakt s djecom.

“Da. Ovdje sam ipak nekako bila bliže kući. Tu sam saznala kako su mi sina Miju (r. 1945.) odveli četnici iz njegove kuće, zajedno s još trojicom mještana. I on se vodi kao nestao. Hvala Bogu da su bar snahu i dvoje djece pustili nakon pet mjeseci. No, najviše od svega boli me što je među četnicima koji su mi odveli sina bio i naš prvi susjed Stanislav Simić. Susjedi Srbi ubili su mi i zeta Ivana Vukojevića. Najstariji sin Niko (r. 1942.) zarobljen je u borbama za Vukovar te odveden u logor u Srijemsku Mitrovicu. Umro je u najvećim mukama jer su ga svakodnevno tukli i mučili do besvijesti.”


 

Autor:S.V.
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.