fbpx
Foto: Zdenko Dobošević

OSAM TISUĆA NAPUSTILO ILOK! SVEĆENIK OSTAO: ‘Nikad toliko ključeva nisam imao, a toliko malo prijatelja’

Autor: Snježana Vučković

Na današnji dan, 17. listopada 1991. godine, najistočniji grad Hrvatske, Ilok, od strane JNA i velikosrpskih snaga potpuno je ispražnjen

Toga dana koji se smatra jednim od najtragičnijih u Domovinskom ratu, kolona od osam tisuća hrvatskih civila, staraca, žena i djece – napušta svoj grad uz prijetnju oružjem. Oni koji su ostali mučeni su i ubijani od strane okupacijskih snaga.

Ultimatum – ili napuštajte Ilok ili vam ne garantiramo život

Stanovnici sela koja graniče sa Srbijom, pod pritiscima i čišćenjem JNA svoje su domove počeli napuštati još u ranoj jeseni 1991. godine, nakon čega je došlo do opkoljavanja Iloka. Ubrzo je došao i ultimatum preostalom hrvatskom stanovništvu da grad napuste do 17. listopada 1991. do 16 sati.

Tadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije Stjepan Mesić uputio je svijetu apel za pomoć Iloku. No, ljudi su pod prijetnjama bili prisiljeni napustiti svoje domove. Duga kolona automobila, traktora i pješaka odlazi pod navodnom zaštitom JNA te kreće preko Bosne u Vinkovce. Mnogi od Hrvata koji nisu napustili Ilok, nestat će zauvijek. Oni koji nisu bili u stanju ostaviti svoja imanja ili i onih koji nisu željeli otići, doživjeli su sudbinu kakvu su dočekali i mještani Lovasa. Bili su prisiljeni na bijele trake na kućama i rukavima, logore, a veliki dio njih je ubijen.

Svećenik Marko Malović u svojoj knjizi “Ostajemo u Iloku” opisuje 17. listopada 1991. godine.

“Četvrtak, 17. listopada 1991. godine, dan koji ja i svi drugi iločki prognanici nikad nećemo zaboraviti. To je bio prekrasan jesenski sunčani dan. Bio je to dan žalosti, tjeskobe i rastanka s tolikim dragim osobama. Bio je to dan strašne neizvjesnosti.

U 8:00 sati počela se formirati kolona traktora, osobnih automobila, teretnjaka, kombija. Kolona se sporo formirala ali je i još sporije napredovala kroz Ilok. Sudionici konvoja su utvrdili da su 2 km i 300 metara koliko ima od pošte u Iloku do mosta gdje je bila kontrola, utrošili sedam i pol sati. Posljednji iz kolone napustit će nadzorno mjesto u 17 sati i 10 minuta a prvi u koloni stići će u Lipovac u 18:00 sati. Kolona će se prikupljati na autocesti kod skretanja za Županju.

“Nikad toliko ključeva, a tako malo prijatelja”

Tamo ih dočekuje narod Županje i predstavnici Vlade RH. Otprativši zadnje u koloni krenuo sam pješice kroz Čaršiju i Koševe u samostan. Idem dalje kroz prazan park, prazan plato pred crkvom, prazno dvorište, u prazan samostan. A sve je to još jutros vrvjelo od ljudi.




Nikad u životu nisam imao toliko ključeva, a tako malo prijatelja. Uspio sam kroz šumove radija saznati da su Iločani sretno stigli u Lipovac, na slobodni dio. Nitko sretniji od mene. Odjednom mi je sinulo. To je biblijski izlazak. To je Božje djelo.”

Za ovaj ratni zločin protjerivanja osuđen je samo potpisnik dokumenta o iseljavanju u Šidu Dragoljub Anđelković u Osijeku 2001. godine i to u njegovoj odsutnosti.

„Za počinjenje kaznenog djela genocida utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 15 godina, a za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kazna zatvora u trajanju od 20 godina, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina“, stoji u Anđelkovićevoj presudi.




Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.