ONI SU BILI NAJPLAĆENIJI ČETNICI! Srbija im je dala ‘finu’ dnevnicu: Dojučerašnji susjedi ‘preko noći’ promijenili ponašanje i stali na barikade

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u svojoj kronologiji navodi da je početak mjeseca lipnja 1991. ujedno i vrijeme kada su na području istočne Hrvatske i “selima istočne Slavonije (Mirkovci, Markušica, Tenja, Bijelo Brdo, Borovo Selo, Bršadin, Pačetin, Trpinja, Bobota, Vera, Negoslavci) uspostavljene terorističke baze srpskih ekstremista za napade na Osijek, Vinkovce i Vukovar te okolna sela.”

No bivši pripadnik slavnih vukovarskih “Žutih mrava”, hrvatski branitelj Tomislav Orešković, kaže da se rat u njegovu gradu i okolici mogao “namirisati” puno prije:

Dojučerašnji susjedi “preko noći” promijenili ponašanje

“Zadah rata osjećao se već koncem 1990.-te godine. Sa našim dojučerašnjim susjedima i prijateljima se nešto počelo događati… Ubrzo su počele njihove naoružane ‘ophodnje’ koje su, jasno, u nama stvarale nelagodu. To mi je bilo tada teško objasniti, no naknadno smo saznali da preko Dunava dolaze četnici i pripadnicima srpske nacionalne manjine ‘pune glavu’ o opasnostima koja na njih vreba od strane Hrvata”, kaže Orešković.

On se ovom prigodom prisjetio jednih od pokazatelja da će rat biti neizbježan:

“Tako sam primjerice sreo svog susjeda koji je pod jaknom skrivao oružje, a kada sam ga pitao što radi, rekao mi je da ‘čuva’ iako nije znao objasniti što čuva niti od koga. Također sam sreo školskog prijatelja s automatskom puškom. Namrgođeno me je gledao, kao da me prvi put vidi. Imao sam osjećaj da bi me mogao ubiti bez problema… U svakom slučaju, bilo je jasno da nam slijedi rat i morali smo organizirati kakvu-takvu obranu”.

Prve konkretne četničke baze po Slavoniji

Ipak, situacija se u lipnju 1991. godine počela znatno pogoršavati. Tijekom tog mjeseca uspostavljene su konkretne terorističke baze srpskih ekstremista za napade na Osijek, Vinkovce i Vukovar te okolna sela, a uslijedilo je i podizanje barikada u Sremskim Čakovcima, Negoslavcima i Oroliku. To je za Vukovar bilo izuzetno loše jer je ostao okružen Dunavom s jedne, i srpskim selima punih naoružanih i opremljenih terorista s druge strane.

Prof. Boris Ćaleta-Car, brigadir HV u miru kaže kako se već tada u srpskim selima na prostoru Istočne Slavonije ozbiljno pristupalo pripremama za rat.

Srbija plaćala stražu na barikadama

“O tome najbolje svjedoči primjer sela Bobote s većinskim srpskim stanovništvom: u njemu je podignuta četnička poljska bolnica i postavljena su tri topa a sva srpska djeca poslana su u Vojvodinu, a u većini ostalih sela kopaju se rovovi i gomilaju zalihe hrane, dok u selima sa većinskim srpskim stanovništvom Markušica, Ada, Podrinje, Antinska Mlaka, Gaboš, Ostrovo i dr. uniformirane vojne osobe uvježbavaju seljake srpske nacionalnosti pod punom ratnom spremom.”

Ćaleta-Car navodi i vrlo zanimljiv podatak o “plaći” koju su pobunjenici dobivali za “rad na barikadama”

“Većina pobunjenih Srba živjela je od poljoprivrede i ti isti Srbi, stanovnici pobunjenih sela, nisu mogli stalno gubiti vrijeme čuvajući barikade. Zato srpska država šalje četnicima i lokalnim seljacima plaće za “rad na barikadama” u hrvatskoj državi. Cijene dežurstva na barikadama bile su različite, a najbolje su bili plaćeni četnici u Borovu Selu, koji su (prema iskazu većeg broja svjedoka) dobivali po 100 DEM (gotovo 400 kuna) dnevno.”