Foto: Tino Juric/PIXSELL

ODLIKOVANI BRITANAC HEROJ JE DOMOVINSKOG RATA! ‘Srbi si bili ljutiti! Ja bih se pojavio, a najkrupniji od srpskih vojnika zapriječio bi mi put’

Autor: Daniel Radman

Prije 29 godina, 28. siječnja 1993. u kasnim večernjim satima, hrvatski su branitelji uspješno su zaključili “Operaciju Peruća” u kojoj je ostvarena dragocjena pobjeda kojom je napokon otklonjena prijetnja srpske vojske o rušenju brane i potapanju naselja u donjem toku Cetine.

Operacija je izvedena kao neplanirana, zapravo ona je bila svojevrsni produžetak “Operacije Gusar” (poznatija pod nazivom “Maslenica”). U toj je akciji Hrvatska vojska oslobodila zadarsko zaleđe i na taj način razbila blokadu između Sjeverne Hrvatske i Dalmacije. Kako su informacije s terena govorile da pobunjeni Srbi spremaju odmazdu i planiraju eksplozivom raznijeti branu Peruća donesena je odluka o daljnjim aktivnostima.

Odmazda je doista bila pakleni plan. Pobunjenici su namjeravali aktivirati čak 30 tona TNT-a kako bi srušili zemljanu branu čime bi se, govore procjene, na cetinska sela sručio val od 540 milijuna kubičnih metara vode. Deseci tisuća stanovnika Cetinskog kraja bili bi životno ugroženi i veliko je pitanje koliko bi života bilo izgubljeno, o materijalnoj i ekološkoj dimenziji da ne govorimo. Eksplozivi su na koncu aktivirani, no veća šteta je spriječena zahvaljujući brzoj akciji HV i zatrpavanju rupa te činom koji je pola godine prije učinio jedan “unproforac” – Mark Nicholas Gray, kraljevski marinac britanske vojske. On je tijekom kolovoza 1992. uspio ispustiti vodu iz akumulacijskog jezera što se pokazalo presudnim da se izbjegne katastrofa.

Vodostaj jezera snizio za pet metara

Povukavši ustavu, smanjio je vodostaj jezera za čak pet metara, čime se smanjio pritisak na oštećenu branu. Zbog svog herojskog čina – učinio je to pred očima srpske paravojske – Grey je za 20. obljetnicu oslobađanje Peruće odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom. Uoči velikog priznanja za Hrvatski je vojnik dao veliki intervju u kojem se prisjetio svog razdoblja u Hrvatskoj.

“Postojala je bojazan da je rezervoar neuobičajeno pun te da bi jesenske bujice prelile rezervoar i branu, što bi za nju bilo kobno(…). “Časnici 126. brigade (prije svega njezin zapovjednik brigadir Rahim Ademi te časnik za vezu s UN-om bojnik Vlatko Bandalo) odmah su nas obavijestili o tim problemima i organizirali sastanak s bivšim upraviteljem brane Josipom Macanom. Nakon toga smo se gospodin Macan i ja često susretali i on me upućivao u složenu tehnologiju i izračune vezane uz branu. Tijekom naših brojnih sastanaka objasnio mi je i rizik vezano uz branu, kao i važnost svakodnevnog praćenja vodostaja”, rekao je.

Što je zapravo Grey učinio i kakva je bila reakcija srpske strane, ispričao je u detalje. “Gospodin Macan prethodno mi je objasnio mehanizam ispuštanja premda je pogon bio znatno oštećen. Ustava je bila zatvorena željeznom šipkom u zupčaniku te se sustav otvarao jednostavno izvlačenjem te šipke. Nakon toga bi pritisak vode otvorio ustavu i prvi put u više mjeseci ispustio milijune galona vode. Srpska strana ljutito je reagirala, no više ništa nije mogla učiniti nego čekati da se potpuno otvori i potom vratiti ustavu u prethodni položaj. Zbog oštećenja nastalih tijekom rata to se jedino moglo izvesti ručno, za što je bio angažiran cijeli vod koji je na tome naporno radio osam sati. Sljedećeg jutra ponovno sam otišao i učinio isto. Bili su vrlo ljutiti. Ponovno su zatvorili ustavu tijekom dana. Idućeg dana onemogućili su mi pristup glavnim vratima te smo se nekoliko sljedećih dana nadmudrivali − ja bih se pojavio i pokušao doći do vrata, a najkrupniji od srpskih vojnika zapriječio bi mi put. Na kraju sam ponovno došao i otvorio ustavu na dan kad je postignut sporazum o povlačenju snaga tzv. vojske RSK i predavanju brane UN-u. Tad više nisu marili za podizanje ustave te je ostala otvorena do trenutka miniranja brane, čime je razina vode pala na pet metara ispod maksimuma, što je bilo važno jer je inspekcijski tunel brane bio visok samo dva metra. To znači da se, kad je srpska strana kasnije dignula branu u zrak, visina brane snizila za visinu inspekcijske galerije, otprilike dva metra, a kruna brane legla je nad razinu rezervoara (pet metara ispod maksimuma). Time je bilo spriječeno prelijevanje i trenutačno rušenje, premda su hrvatski inženjeri imali još puno muke da učvrste branu, istodobno ispuštajući vodu što brže kako bi spriječili njezino urušavanje”, kaže Grey.

Brazilski general i Grey potvrdili prisutnost eksploziva

Dodao je kako je mnogima bilo sumnjivo što su Srbi olako prepustili nadzor, činilo se da nešto smjeraju, a hrvatska je strana sumnjala da je eksploziv postavljen u inspekcijsku galeriju brane. Grey je i to potvrdio.




“Nakon što su prepustili nadzor UN-u, bilo je potrebno utvrditi jesu li srpski vojnici postavili eksploziv na branu kako bi je srušili i ako jesu, jesu li to mogli izvesti s udaljenosti ili bi se trebali vratiti na branu kako bi to realizirali (kako bi postavili detonatore ili upaljače). UN-ov nadzor nad branom trebao je uvelike olakšati život, no kenijska bojna UNPROFOR-a, koja je po zapovijedi branu čuvala, bila je još nepopustljivija prema nama nego srpska strana. Bilo je frustrirajuće, to više što su kenijski vojnici, unatoč mojim upozorenjima, srpskim vojnicima koji su u siječnju 1993. ipak došli do brane kako bi postavili detonatore jednostavno dali rukama znak da priđu.”

Na kraju smo bojnik Carlos Maas, vojni inženjer iz Brazila, i ja odlučili otići do inspekcijske galerije. Pritom nas je brinulo jesu li na branu instalirane mine iznenađenja, a posebice jesu li detonatori osjetljivi na svjetlo te smo nosili samo svjetiljke s vrlo slabim crvenim svjetlom. Bojnik Carlos Maas, kao inženjer, išao je ispred mene, a ja sam ga pratio na velikoj udaljenosti. Ušli smo u tunel na prstima, kroz desni ulaz i spuštali se mokrim i klizavim stubama uz slabo svjetlo naših svjetiljki. Kad smo sišli vidjeli smo velike četverokutne kutije na dnu tunela, za koje nismo znali što su. Na njima je pisalo UDAR latiničnim i ćiriličnim slovima i pretpostavili smo da je riječ o eksplozivu. Bilo je tu prema našoj procjeni 20-30 kutija, nakon čega smo se udaljili pazeći na moguće žice i vodove uz stube, no nije ih bilo.

Pomno smo pregledali krunu brane, tražeći žice iz komunikacijskih uređaja, odnosno neobične antene, ali nismo ih uočili. Tijekom obilaska, koji je vodio Carlos (danas general brazilskih oružanih snaga; njegov se bitan doprinos, nažalost, nedovoljno navodi), utvrdili smo da je brana minirana specijalnim eksplozivom jugoslavenske proizvodnje u količini dovoljnoj da uruši branu te da bi srpski vojnici sigurno morali pristupiti brani kako bi postavili eksplozivne naboje. To je bila informacija od presudne važnosti jer smo mi (tj. UN), znali da je brana sigurna ako se srpski vojnici ne vrate. Proslijedili smo informaciju uspravnicom UN-u te brigadiru Ademiju. Potom je UN uputio inženjerijski tim Britanske vojske kako bi pregledao branu i on je potvrdio naš zaključak”, prepričao je.




 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.