Odlazak sinjskog ‘Sokola’: Veliki ratnik poginuo je na nevjerojatan način

Na današnji dan, 6. studenoga 1991. godine, u obrani Vukovara poginuo je dragovoljac iz Sinja – heroj Ivan Poljak Sokol. “Sokol” je bio jedan od zapovjednika vukovarskog Sajmišta, a prema svjedočenju Ivana Anđelića – Doktora, u Vukovar je došao Vukovar dana 27. rujna 1991. sa oko 100 dragovoljaca iz Zagreba i drugih hrvatskih gradova.

Naslijedio Velimira Đereka Sokola

Nakon što pristupa u 4. vukovarsku bojnu 3. brigade ZNG RH, a Doktor koji je u to doba bio zamjenik zapovjednika 4. bojne, raspoređuje ga na najtežu bojišnicu – Sajmište. Prije dolaska u Vukovar sudjeluje u dostavi konvoja oružja iz Zagreba za svoj grad Sinj, no kada je vidio da Sinju ne prijeti tolika opasanost, odlučuje krenuti u obranu Vukovara koji je bio pod teškim napadima agresora a uskoro i potpuno okružen. Tada se ujedno i posljednji put vidio sa svojim bratom Željkom Poljakom.

“Ivan je bio vrlo oprezan i odgovoran, a  svojim dalmatinskim naglaskom znao je dobro nasmijati”, svjedoče njegovi suborci.

Nazvali ga Sokol da prikriju Đerekovu smrt

Kada je poginuo zapovjednik Sajmišta Imoćanin Velimir Đerek – Sokol, Ivan Anđelić odlučuje da novi “Sokol” postane upravo Ivan Poljak, a isti je nadimak dobio zbog psihološkog učinka na neprijatelja koji nije smio doznati za Đerekovu smrt. Anđelić je to već doživio pogibijom pokojnog Legije kada su ga četnici provocirali “Doktore, gdje ti je sada Legija?”, pa to više nije mogao dopustiti. Poljak je sve znao što treba činiti, a Anđelić mu daje motorolu od pokojnog imotskog Sokola, te Ivicu Arbanasa, zapovjednika 4. bojne 3. brigade ZNG RH i 1. bojne 204. brigade obavještava da je našao adekvatnu zamjenu za poginulog imotskog Sokola, što Arbanas sa oduševljenjem prihvaća i imenuje Poljaka za zapovjednika satnije Sajmište (4. po redu) u 1. bojnoj 204. brigade.

Brzo se uklopio i za samo 12 dana postaje i zapovjednik 1. bojne, na koju će ga funkciju postaviti zapovjednik obrane grada Branko Borković, nakon što povuče Arbanasa da organizira interventnu grupu od oko 150 ljudi koji će do pada Vukovara sudjelovati u svim ključnim bitkama.

S previjanja rane na položaj

O Poljaku Anđelić ima samo riječi hvale:

“Nije se povlačio sa prve crte bojišta a kada je bio ranjen u potkoljenicu nije htio ostati u bolnici nego je svaki dan išao na previjanje i odmah se vraćao na položaj. U akcijama je uvijek išao prvi ispred svojih ljudi, a na motoroli se sve bolje snalazio.”

Anđelić pamti i jednu njegovu anegdotu od 16. listopada 1991. kada je Poljak rekao:

”Vidi mili Bože, što imaju a ne znaju, dajte to nama pa da vam mi pokažemo”, a koju je izgovorio preko veze ispred Šarćevićeve mesnice uslijed teške i krvave borbe.

SUZE NA SAJMIŠTU: Poginuli zapovjednik Velimir Đerek – Sokol i hosovac Ivan Brdar

Poljakova smrt

Prema knjizi “58 -HOS U OBRANI VUKOVARA I BOGDANOVACA”, autora Damira Markuša, Sokol je poginuo ovako:

“Kroz mali prozorčić u taj je podrum dana 6. studenoga doletjela granata i ubila ga na mjestu. Kad je srpska artiljerija uzela predah, gledali smo i pitali se kako je smrtonosna granata mogla ostvariti baš takvu, nevjerojatnu putanju!? Da nije netko došao i bacio ručnu bombu? Ne, provjerili smo i sve je ukazivalo na granatu. Opet smo izgubili sjajnog vođu, Sokola, prezimenom Poljak, iz Sinja.”