Screenshot

NAKON PADA: ‘Pred mojim očima na Veleprometu su kastrirali razapetog branitelja’

Autor: Snježana Vučković

Za veliki broj zatočenika Borovo Commerca, Veleprometa i Ovčare, pakao je nastao tek nakon 18. studenog. Iako je toga dana Vukovar službeno u potpunosti okupiran, za JNA i srpske dobrovoljce masovno je ubijanje započelo nakon dan-dva, najprije odvođenjem Hrvata iz Borova Naselja, a potom iživljavanjem nad zatočenicima Veleprometa i Ovčare.

Velepromet, koji je od bolnice udaljen svega 1000 metara, nakon pada grada pretvoren je u koncentracijski logor koji je JNA nazvala “sabirni centar”. U njemu su četnici vodili glavnu riječ, pa su dovedeni branitelji i civili kojih je kroz ovaj logor prošlo oko 10 000 odmah po dolasku bili odvajani od Srba. Brojna svjedočanstva preživjelih opisuju neljudske uvjete: po tisuću muškaraca, žena i djece bili su nagurani u jednu limenku u kojoj su mogli samo stajati. Nuždu su vršili na beton ispod sebe jer wc-a nije bilo, a o izlasku nije bilo govora jer je pred zaključanim vratima stražarilo više neprijateljskih vojnika. Kompletan logor sa šest limenki i nekoliko skladišnih zgrada bio je ograđen žicom. Zločini koji su tamo počinjeni, opisani su kao jedni od najstravičnijih. Prema podacima Društva Logoraša, na Veleprometu je ubijeno 700 Hrvata.

Jedan od onih koji su preživjeli je Snimatelj HRT-a Srećko Baćun.

“Čim sam došao u prvom valu identificirali kao snimatelja Hrvatske televizije. Imali su zapovjednike punktova, ali snimatelja Hrvatske televizije su imali samo jednog. Oni su bili presretni što su uhvatili snimatelja Hrvatske televizije i konačno su se mogli obračunati. Tukli su me kasnije dan i noć, ali taj prvi doticaj s njima je bio toliko brutalan i toliko zvjerski, ja ga proživljavam svaki dan”, prisjetio se Baćun.

Osobno je svjedočio likvidacijama ljudi u Veleprometu.

“Prvo su me prebili tako da su mi slomili vilicu, nekoliko rebara, izboli su me bajonetama po nogama da ne bih pobjegao, pucali su mi u nogu iz “škorpiona”… Ne znam što me spasilo u tom trenutku, zaista, jer sam bio u polusvijesti. Zatim su me odveli u onaj poznati hangar smrti u kojem se čitala Biblija i dali su mi da čitam ‘Molitvu za mrtve’. Rekli su mi da će me izvesti van i zaklati. Nakon 10-ak minuta, dok sam dolazio k sebi i čitao uz svijeću tu molitvu uz druge ljude, došli su po mene i izveli me van da mi pokažu što će raditi sa mnom, rekli su da će za mene još nešto bolje smisliti. Odveli su me iza tih hangara, tamo su bile drvene palete. Na tim paletama je bio razapet, potpuno gol, jedan branitelj. Oko njega je bilo nekoliko četnika, igrali su se s bajonetama. On je bio potpuno pretučen, krvav, jedva pri svijesti. Čovjek nije ni znao za sebe, nije ni mogao govoriti… Jedan četnik prišao mu je s bajonetom i kastrirao ga. Čovjek je vrištao, oni su se svi smijali. Pola ih je bilo pijano od rakije, pola od hrvatske krvi, to je bilo nešto nevjerojatno”, ispričao je HRT-ov snimatelj.

Velepromet – najveće stratište u hrvatskoj državi




Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora kaže da su četnici ljude ubijali i bacali ih poput drva na hrpe. U dvorištu Veleprometa bi ljude koje su ubili bacali jednog preko drugoga i odvozili ih na nepoznata mjesta, veliki brojnjih još uvijek nije pronađen. Među 700 ubijenih u Veleprometu bilo je žena, djece, zaklana su djeca od 12, 14 i 16 godina, svjedoči Rehak koji Velepromet naziva najvećim stratištem u hrvatskoj državi.

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.