NAJVEĆI PORAZ HRVATSKE VOJSKE: Je li akcija ‘Una ’95’ u kojoj je poginulo 49 branitelja uopće bila potrebna?

Na današnji dan 1995. pokrenuta je akcija “Una ’95.” Cilj ove operacije bio je zauzeti Prijedor kako bi se srpske snage potisnulo što više prema Banja Luci i to nasilnim prijelazom Une i Save. Plan je bio ovladati područjem Bosanskog Novog, Bosanske Dubice i Bosanske Kostajnice, a zatim i planinom Prosara.

No, ova naizgled savršeno osmišljena akcija, potpuno je propala i tako ostala zabilježena kao jedina oslobodilačka operacija HV-a koja je u 1995.-toj godini završila potpunim porazom i  neoprostivim gubicima.

Zašto je poginulo 49 hrvatskih branitelja?

Akcija Una ’95, jedna je od najintrigantnijih, najosporavanijih i svakako najkrvavijih akcija koja je osim brojnih žrtava za sobom povukla i brojna pitanja. Koliko je ta akcija bila nužna, gotovo mjesec i pol nakon Oluje dok je gotovo cijela Hrvatska slavila oslobođenje? Je li Glavni Stožer HV-a bio ishitren, te je li ideja o prelasku Une čamcima bila najsretnije rješenje? Na kraju, tko je i zašto izdao zapovijed za povlačenje?

U akciji Una ’95.  živote je izgubilo 49 branitelja, od toga 26 pripadnika 2a brigade. Tog je dana ubijeno čak 13 pripadnika ratno istesanih i dobro obučenih Crnih Mambi. U operaciji Una zapovjedništvo ZPZ upotrijebilo je 2. gardijsku brigadu Gromovi na svom glavnom i pomoćnom smjeru napada. Glavni smjer napada je bio Dvor na Uni – Prijedor. Pomoćni smjerovi napada bili su Hrvatska Dubica – Topići, i Hrvatska Kostajnica – Knežica.

Preživjeli “mamba”: Moji suborci padali su kao pokošeni

“Bio sam u prvom čamcu koji je nas je prebacivao u Hrvatsku Dubicu, a vratio se sa posljednjim… Topništvo je neprekidno udaralo po našim snagama, no pravi problemi počeli su kada smo prešli rijeku i ušli 300 metara u dubinu i oko kilometar u širinu predgrađa H. Dubice. Bilo je strašno… Ispred nas je bila čistina, a moji suborci su počeli padati kao pokošeni. Od metka ih je odmah poginulo osam…”, kaže Bužanić Nenad – Zagi, jedan od preživjelih pripadnika Crne mambe.

“U brdima smo čuli nadolazeće tenkove i dovlačenje teškog naoružanja, a mi smo imali svega nekoliko raketa. Nadali smo se nekoj pomoći, no onda smo dobili zapovijed za povlačenjem. Tada je teško nastradala i Nevenka Topalušić. Ukrcali smo ranjene u čamac i vratili se poraženi.”

Istoga dana, u istoj akciji, ginuli su i pripadnici Tigrova kao i pripadnici drugih postrojbi. Ovi gubici smatraju se jednom od najvećih šteta koje su se obučenim hrvatskim braniteljima dogodile kroz Domovinski rat. Oko operacije “Una 95.” povjesničari i zainteresirani pojedinci razmjenjuju brojne teorije, no do danas nitko nije izrijekom kazao o čemu se točno radilo, zašto se hrvatska strana sunovratila u ovakav pothvat i zbog čega je bila toliko nespremna.

SAD prijetio NATO napadima na HV?

“Riječ je o akciji koja se trebala se dogoditi još tijekom Oluje, kada smo mi bili nadmoćni i organizirani, a Srbi u paničnom bijegu. Ovih mjesec i nešto dana, dalo im je vremena da se konsolidiraju i naprave obrambeni plan. Osim toga, više se vojnih aspekata nije uskladilo, a jedno od najgorih rješenja je prelazak nabujale rijeke čamcima. To je najteži oblik izvođenja borbenih djelovanja i ne znam zašto su je forsirali. Naši momci su legalno prešli granicu kako bi izvršili sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana po kojem se imalo pravo procijeniti ugrožava li se RH sa teritorija BiH”, kaže dobar poznavatelj prilika koji ovu vojnu operaciju godinama proučava.

“Uz sve gubitke, naša je vojska čekala zapovijedi o daljnjem napredovanju. Nije im palo napamet ikakvo povlačenje, ali zapovijed je ipak došla… Nije nikakva tajna da je zapovijed došla od samog SAD-a koji je procijenio da bi, nakon što je Srbija primila silne izbjeglice iz Oluje, sada mogla primiti i oko 300.000 izbjeglih Srba iz BiH. SAD je zaključio da bi jedino povlačenje Hrvatske vojske moglo spriječiti kaos u Srbiji, a vjeruje se da je Hrvatskoj zaprijetio i NATO napadima”, zaključuje na kraju.