MUČNA TAJNA MACELJSKE ŠUME! Šutnja nad grobovima mladih svećenika: Sve su ih pobili

Svake prve nedjelje u lipnju u Macelju, mjestu stradanja na tisuće brojnih sudionika križnog puta 1945., služena je tradicionalna sveta misa u spomen na sve poslijeratne komunističkog režima.

Na činjenicu da se ovi strašni komunistički zločini koji su se dogodili nakon završetka 2. svjetskog rata u Maceljskoj šumi sve se više prešućuju, reagira predsjednik UHBDR’91., Mladen Pavković:

Partizani pogubili 21 mladog svećenika

“U ovu su šumu u noći između 4. i 5. lipnja 1945., dovezeni, mučeni i ubijeni bez suda i dokazane krivnje svećenici i bogoslovi – njih 21! Dakako, i ne samo oni, o čemu svjedoče i članovi Udruge Macelj 1945.,, a poglavito Damir Borovčak, koji ne da da se ova i ovakva partizanska zvjerstva zaborave”, napominje Pavković i podsjeća na krvavi događaj:

“Te krvave noći partizani su s pozdravom ‘Smrt fašizmu-sloboda narodu’ na najgori mogući način usmrtili pretežno mlade ljude-svećenike, samo zato jer su se molili i vjerovali u Boga, a to su činili i dok su umirali. Na montiranom komunističkom suđenju u Zagrebu, 3. listopada 1946., zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac je rekao: ‘Vi ste učinili fatalnu pogrješku, što ste pobili svećenike. Narod vam to nikada neće zaboraviti.”

Da se ne zaborave…

No, napominje Pavković, čini se da je narod zaboravio kako su tada mučki ubijeni Marijan Ivandić (43), Jozo Perčinlić (36), Miroslav Radoš (35) , Nikola Duvančić (22), Dragutin Turalija (22), fra Ante Katavić (43), fra Karlo Grabovički (33), fra Ivan Ivanović (29), fra Paškal Vidović (29), fra Vitomir Mišić (24), fra Domagoj Ćubela (21), fra Alfons Katavić (21), fra Metoda Puljić (33), fra Darinko Mikulić (25), fra Julijan Petrović (22), dr. Josip Gunčević (50), Vjekoslav Terzić (39), Dragan Čapo(28), Nikola Ilijić (32), Stjepan Štromar (30) i Branko Kukolja (24).

Među prvima je Maceljsku šumu, 9. lipnja 1991., posjetio i kardinal Franjo Kuharić, koji je tom prigodom, na stratištu Hrvata, uz ostalo rekao:

Šutnja nad grobovima

“Kad je u svibnju 1945. službeno završio najstrašniji rat u povijesti, koji je krvlju i suzama zalio cijelu Europu i veliki dio svijeta, a Hrvatska je mnogovrsnim sukobima bila osobito tragično razbojište, očekivalo se da će narodi odahnuti u miru, da će se ugasiti ratne mržnje i da će biti poštivane vrijednosti ljudskog dostojanstva i života.

Na žalost, hrvatski narod, a i drugi narodi, koji su potpali u sferu ideološkog totalitarizma Istočne Europe, našli su se pred teškim iskušenjima nasilja. Hrvatski narod i njegova Crkva to su posebno doživjeli kao povijesnu tragediju. Toliki svećenici, redovnici, redovnice, vjernici i ljudi razne dobi i zvanja nestali su u nepoznatim grobovima nad koje se nadvila prisilna šutnja. Bilo je to vrijeme slično onom vremenu u Starom zavjetu, kad je izraelski narod bio potlačen i raseljen”, istaknuo je kardinal.