Milanović ovoj čudesnoj ženi ‘skinuo kapu’: Malo koji muškarac je prošao u ratu ono što je Violeta

Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović, prije nekoliko dana je hrvatskim braniteljima iz Domovinskog uručio odlikovanja.

Za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske Redom hrvatskog pletera posmrtno su odlikovani Josip Ćaleta, Mirko Brođanac, Antun Braovac i Davor Kovačić te Berislav Medić, Damir Stojanović, Danijel Šikić, Drago Bubnjić, Ivan Ivanišević, Jelena Vučetić, Josip Kolarić, Marinko Mamić, Marko Dragičević, Siniša Podhraški, Zvonimir Brčić, Ivica Grgić, Snježana Patko, Tomica Svalina, Mario Dadić, Boško Perić, Dragutin Perša, Predrag Petrić, Pavao Stipanović, Kazimir Stjepanović, Zlatko Stojić, Miroslav Vrčković, Bariša Marević i Branko Bartolec.

TAKO SE VOLI VUKOVAR: Supružnici branili grad, a onda ga obojali umjetnošću

Među njima se našla i vukovarska braniteljica, heroina Violeta Grdić koja je na svoje odličje neizmjerno ponosna:

“Na odlikovanju je vladala prvenstveno sreća, no ima tu i tuge jer se čekalo 30 godina”, kaže nam Violeta.

Ovo je dokaz da nisam “promašila život”

“Poseban je osjećaj i iznimna čast kada najviša državna institucija potvrdi tvoje djelovanje. Također je iznimno lijepo što se kroz ovaj čin vidi da je drutvo prepoznalo jedan trud koji se ulaže već više od tri desetljeća, pa bih ovo odlikovanje mogla nazvati krunom svega što sam do sada napravila u životu. Osjećaj da nisi ‘promašio život’ je izuzetan”.

Violeta Grdić je časnička namjesnica HV-a, koja je karijeru gradila u 204., kasnije i 5. gardijskoj brigadi. Kao pripadnica samostalne izvidničke satnije odlazila je na teren u zadarsko zaleđe i na južno bojište, stjecala znanja na vojnom učilištu Petar Zrinski, sudjelovala u akcijama Bljesak i Oluja, te 1999. otišla je u mirovinu.

“Kada sam svojoj baki rekla da sam se prijavila u ZNG, darovala mi je posvećenu krunicu koju sam nosila cijelo vrijeme oko vrata. Bilo je dana kada sam se i sama pomolila Bogu da nas čuva, a sada kad razmislim što sam sve preživjela sa sigurnošću mogu reći da me Bog sačuvao i zaštitio od zla koje se dogodilo Vukovaru”,  riječi su Violete Grdić.

Neviđena hrabrost i patnja

Iako je već pred sam pad grada prošla sito i rešeto, proboj je nešto što će pamtiti za cijeli život. U proboj je krenula s grupom od 35 ljudi, branitelja i civila, okupljenih kod tržnice u Borovu naselju. Pod snažnom mitraljeskom vatrom krenuli su uz kanal prema Bogdanovcima, no dva dana kasnije, Violeta se izdvojila s dvojicom Tigrova – Damirom Pučakom iz Kutine i Mladenom Dugorepcem iz Marije Bistrice s kojima je pregazila kanal kod mosta i s druge strane u visokoj travi preležala cijeli dan jer je već bilo svanulo.

Kad je pala noć, puzali su do šume, napredujući prema silosu, u nadi da će zaobići Bršadin. Naletjeli su na poteznu rasprskavajuću minu, ona je zaradila šest gelera u desnu nogu, stopalo, potkoljenicu i natkoljenicu, ali odustajanja nije bilo. Nakon uzaludnog lutanja, u jednom su se trenutku našli na Orlovači, srećom, neopaženi. Zatim su krenuli preko njiva prema Pačetinu gdje ih je mještanin izdao pa su, bježeći pred ruljom naoružanom noževima, spas pronašli u kukuruzu u kojem su ležali i čekali noć. Izranjavani i teška koraka uputili su se prema Tordincima i stigli u Vinkovce. Kada su tog 30. studenoga, deset dana nakon proboja iz opkoljenog Vukovara ušli u Malu Bosnu, zbog patnje, stresa i borbe za život – ondje nitko nije prepoznao da je Violeta žena.