
Počivaj u miru, ratniče: Zaboravite ukrajinske heroje, najprije pročitajte kakvog smo mi imali
U Zagrebu je danas dvostruko slavlje: uz proslavu Dana državnosti, metropola danas obilježava Dan branitelja Grada Zagreba.
Zagreb je dao nemjerljiv doprinos u Domovinskome ratu. Oko 68.000 zagrebačkih branitelja branilo je hrvatske granice, od Vukovara do Dubrovnika. Više stotina Zagrepčana svoje je živote položilo u temelje suverene Republike Hrvatske, a gotovo 7000 ih je sa statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida zbog ranjavanja, ozljeđivanja ili bolesti kao izravne posljedice rata.
Među brojnim zagrebačkim herojima Domovinskog rata, posebno je važno istaknuti Zvonu Ćurkovića, poznatog branitelja Vukovara koji je svoje prve “ratne vještine” kao dječak stjecao u igri sa svojim vršnjacima na ulicama Svetog Duha.
“Kada sam napunio 23 godine, igra je postala surova stvarnost. Iako sam u to vrijeme bio dobro situiran, imao uspješnu tvrtku sa 14 zaposlenika, kuću, automobil i dobar društveni život, dolaskom rata smatrao sam kako je došlo vrijeme da ispravim dugogodišnje nepravde koje je Hrvatska proživljavala od bivšeg režima.”
Zvone kaže da su istina i pravda bili jedini motivi zbog kojih se priključio obrani Hrvatske:
“Početkom rata sam bio mlad, ali dovoljno star da znam grubu istinu o komunistima i o zemlji koja, zapravo, nije propala ’91., već je propala ’45. Uistinu, nisam imao ništa protiv bilo kojeg naroda, ali tako monstruozna tvorevina nije smjela opstati. U rat protiv takvih me nije tjeralo ništa osobno niti sam bio motiviran nepravdama koje je od tog režima doživio netko meni blizak. Jednostavno, radilo se o mojim načelima”.
Ovaj poznati heroj Vukovara koji je pripadnicima HOS-a zapovijedao na najtežoj liniji – Sajmištu, u tom je gradu proživio pakao. Ipak, kaže kako je nakon rata zahvaljujući prvenstveno sam sebi, svojoj produhovljenosti i vjeri u Boga, pronašao mir.
Na pitanje kako se uklopio u civilni život metropole po povratku s bojišnice i je li bio ljut na sugrađane koji se nisu priključili obrani Hrvatske, smireno kaže:
“Nisam zamjerao Zagrepčanima koji nisu išli u rat, iako je uglavnom riječ o dominantnim, ‘kulturnim’ ljudima koji i danas imaju ‘moć’. Moje ratovanje bila je moja odluka i sve bih opet ponovio. Za dobrom djelima, čovjek se nikad ne kaje. No, jesam li nakon svega zadovoljan i mislim li da Hrvatska treba izgledati ovako kako izgledam danas? Ne. I to upravo zbog skupine ljudi koje sam već gore spomenuo… Zbog ljudi koji nisu išli u rat, koji nisu željeli Hrvatsku, a ipak danas dominiraju našom zemljom. To je za mnoge frustrirajuće, no ne i za mene. Ponavljam, nisam sretan zbog tog ishoda, ali sam pomiren sam sa sobom pa sve lakše podnosim. Imam, recimo to tako, lijep unutrašnji standard.
Govoreći o situaciji u Hrvatskoj koja “ide prema dolje”, Zvone napominje kako je stvar globalnog “trenda”:
“Općenito, nisam zadovoljan cijelom civilizacijom jer je okrenula leđa Bogu. Idemo u ponor i to ubrzano. Zaboravili smo biti zahvalni suncu što ga još uopće imamo.”
Za kraj, Ćurković podvlači kako ne dopušta da ga sudjelovanje u Domovinskom ratu odredi kao osobu:
“To je jedan sudbinski segment mog života i smatram da bi svaki branitelj trebao biti puno više od toga. Mene osobno ne zanimaju previše birtije i priče o ‘staroj slavi’. U to se ne dira, osim u posebnim prigodama ili obljetnicama.”
Počivaj u miru, ratniče: Zaboravite ukrajinske heroje, najprije pročitajte kakvog smo mi imali
Arkan nije poštedio ni trudnicu Maju (19): Nije jasno zašto se u Hrvatskoj šuti o ovom užasu
Ovo je prvi hrvatski Rafale: Let koji izaziva strahopoštovanje
Ovo kida dušu: Ispunjena posmrtna želja preminulog branitelja Ivana