fbpx
Foto: Screenshot/YT

KRVAVI SVIBANJ U BRATUNCU: ‘Školu su nam pretvorili u klaonicu’: Ovaj nezamislivi zločin nad civilima nedovoljno je poznat

Autor: Dnevno.hr/S.V.

Stravična ratna sudbina Bošnjaka iz općine Bratunac smještene u sjeveroistočnom dijelu BiH, iznimno je malo poznata, iako je riječ o zločinima koji se po načinu likvidiranja, a i po broju ubijenih, mogu usporediti sa genocidom u Srebrenici. Od 17. travnja 1992. godine, kada je od strane predstavnika Srba nasilno preuzeta vlast u Bratuncu, pa do kraja svibnja iste godine, skoro svi Bošnjaci Bratunca su protjerani, više stotina ih je ubijeno a njihova imovina opljačkana je i spaljena od strane tzv. Srpske teritorijalne odbrane, JNA i drugih paravojnih formacija iz Srbije.

Strahota u prostorijama osnovne škole

Na području ove općine do pronađeno je najmanje 73 grobnice, što pojedinačne, što masovne, primarne i sekundarne grobnice, u kojima su pokopane žrtve sa područja Bratunca. Rijetki preživjeli svjedoci nakon progona vratili su se u svoj kraj, i to samo kako bi mogli svjedočiti o sustavnom ubijanju koje je trajalo neprestano više od mjesec dana.  Oko 3.000 Bošnjaka je držano na stadionu, sa kojeg su odvođeni u osnovnu školu Vuk Karadžić:

“Ovdje su mi ubijena dva sina i muž. Jedan je imao 18 godina, drugi 20, a mužu je bilo 42 godine. Sve trojicu su ih zajedno odveli od kuće, koja je odavde udaljena jedva kilometar. Sa mog prozora vidim ovu salu, u kojoj su ubijeni. Moja su djeca u ovoj zgradi završila osnovnu školu, ja sam im ovdje deset godina dolazila na roditeljske sastanke”, izjavila je Tima Hasanović koja se za DW pita “gdje su sad nastavnici da ih pita kako su dozvolili da se škola pretvori u klaonicu u kojoj su ubijana nevina djeca.”


Sakib Ahmetović se sjeća da ih je u toj školi bilo oko 700, te da se prvu večer ugušilo devet ljudi jer se zbog nedostatka kisika i natrpanosti “nije moglo disati”. Ubijanja su, izjavio je, vršena u susjednoj zgradi. tzv. hangaru, koji je ranije služio kao radionica za praktičnu nastavu učenika.

Logor za žene

“Tko god je izašao da tovari mrtve, nije se više vratio”, ispričao je Ahmetović koji kaže da ih je tamo, na licu mjesta, ubijeno najmanje 200.

On je spomenuo i slabo poznat podatak o postojanju logora za žene u Bratuncu. Sve su bile majke i imale djecu, a njihova zadaća je bila da prenose poruke između zaraćenih strana. Četnici su majkama koje su slali na neprijateljsku stranu prijetili ubijanjem djece ukoliko se ne vrate, pa su im djeca bila svojevrsna garancija.

“Ako ti se mama ne vrati tebe ćemo okrenuti na ražnju”, sjeća se jedna žena četničke prijetnje koja je u trenutku zarobljavanja imala svega šest godina.

 




 

Autor:Dnevno.hr/S.V.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.