KAKO JE STANKOVIĆ NALJUTIO ‘CRNOG MAMBU’: ‘Gost mu je pod batinama zažalio što je Hrvat, al’ Aci je najvažnije poručiti da se ne mrzi!’

Autor: S.Vučković

"Svog današnjeg gosta koji je proživio pakao izazvan srpskom mržnjom, Stanković je iskoristio u tom njihovom projektu "ja ne mrzim" i dobio je nešto nepredviđeno kao rezultat svoje manipulacije, ali on kao pravi Srbin to nije znao prepoznati", oštro komentira voditelj Ivica Jularić.

Jedan od mnogih koji je gledao emisiju Nedjeljom u 2, bio je i Ivica Jularić, veteran Domovinskoga rata i bivši zapovjednik “Crnih mambi”. U ove dane pripreme za vukovarsku Kolonu sjećanja, ali i braniteljskih prosvjeda, ponadao se kako je voditelj Aleksandar Stanković konačno “progledao” i ugostio osobu koja je, s obzirom na svoju užasnu prošlost, i više nego kompetentna za senzibiliziranje javnosti o žrtvama rata. Ivica Jularić se, međutim, po tko zna koji put prevario u očekivanjima kako će se u Hrvatskoj, a naročito u studiu HRT-a, konačno jasno i glasno izreći tko je koga trpao u logore, tko je mučitelj, a tko žrtva i naposljetku, tko bi se trebao sramiti i je li dobro mrziti:

“Koristeći medij kao oružje, drug Stanković odrađuje partijski zadatak kao sljedbenik grupacije koja po najnovijem zadatku mora Hrvatima u duhu suočavanja s prošlošću, perfidno nametnuti mržnju kao krimen pod parolom “ja ne mrzim”. Kreatori kolektivnog ispiranja mozga preko svojih ljudi strateški postavljenih na vrlo važne položaje u društvu već dugi niz godina prokušanom metodom “problem, reakcija, rješenje” hrvatski narod drže taocem svoje perfidne igre. Prvo su igrali na kartu kolektivne krivnje, a kada im je oslobađanjem generala Gotovine i Markača taj plan propao, osmislili su novi plan pod imenom “ja ne mrzim”. I sada Documentini vojnici: Frljić, Tomić, Stanković, Josipović i ostali, nama Hrvatima imaju zadatak ponuditi svoja spasonosna rješenja koja će nas osloboditi tog zla zvanog – mržnja. Smetnuvši s uma svog pokvarenog da je većina Hrvata odgojena u katoličkom duhu koji propagira oprost i ljubav, a mržnju definira kao nešto štetno i nepoželjno, ti su vojnici potpuno promašili metu. Meta bi im mogle biti jedino srbočetničke horde koje su s jasno izraženom mržnjom proizvedenom u starom laboratoriju velikosrpstva došle u Hrvatsku iz najudaljenijih srbijanskih zabiti paliti sela i gradove, silovati žene i na najmonstruoznije načine ubijati nemoćne starce i djecu. Mi Hrvati smo na svojoj koži osjetili tu stoljetnu srbijansku mržnju već i previše puta kroz povijest, a da ju ne bi znali prepoznati. I tko se sada sjetio prepoznavati mržnju kod Hrvata? Vidi vraga Srbi, polusrbi i njihovi odani prijatelji Hrvati jugoslavenske orijentacije, još nas i drsko optužujući za nešto čega kod nas nema niti u odgoju niti u genomu. Svi dobro znamo da je napad najbolja obrana, a oni nas jednim od sredstava unutarnje agresije kao narod ponovno dovode u položaj obrane, a to je njima omiljeni položaj u koji smo davno stavljeni velikosrpskom politikom i nikako ne nalazimo način da iz njega izađemo. Svog današnjeg gosta koji je proživio pakao izazvan srpskom mržnjom, Stanković je iskoristio u tom njihovom projektu “ja ne mrzim” i dobio je nešto nepredviđeno kao rezultat svoje manipulacije, ali on kao pravi Srbin to nije znao prepoznati. Njegov gost Marijan Gubina istaknuo je nekoliko dobrih ljudi, dva ili tri pripadnika srpskog naroda koji su mu pomogli da kao bespomoćno poniženo i zlostavljano dijete preživi tu srbijansku patološku mržnju, a Stanković prelazi preko te činjenice ne zapitavši se kako to samo dvoje, troje ljudi ima srca i sažaljenja nad malim bespomoćnim Hrvatom. Lako je bilo shvatiti iako nije jasno izrečen zaključak tog čovjeka da je pod srpskim torturama požalio što je Hrvat u tom hrvatomrziteljskom okruženju, ali to voditelju nije odveć važno već mu je važno da njegov gost ne mrzi. Jako lijepo i plemenito od perjanica nove pravednosti koje se i dalje u naše ime bave posljedicama, a ne uzrocima velikosrpske agresije na RH i pokazuju da znaju što je sve potrebno učiniti da do rata više na “ovim prostorima” nikada ne dođe. Pa kad su lijepo shvatili bit problema, ti dečki neka uzmu teršelićku za ruku i svi zajedno odu na njihove prostore u majčicu im Srbiju jer tamo ih čeka jako puno posla, neka tamo rade i neka tamo propovjedaju toleranciju i ljubav pod parolom “ne mržnji”. Neka njih slobodno suočavaju s prošlošću i savješću jer u Hrvatskoj ionako već odavno nemaju što raditi niti su ikada imali.”

Autor:S.Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.