Foto: Udruga roditelja poginulih branitelja iz Domovinskog rata

IZLUĐIVALI SU ČETNIKE! TKO SU ‘ĆELAVCI’? Klinci koji su napustili školu i ’91. sijali strah po bojišnici

Autor: Dnevno.hr/S.V.

O “Ćelavcima“, maloljetnim izviđačima-diverzantima koji su kao zagrebački klinci napustili svoje srednjoškolske klupe kako bi ravnopravno s ostalima branili Hrvatsku – ne zna se previše.

Prvi “Ćelavci” koji su se okupili i formirali izviđačku-diverzantsku skupinu su bili pokojni zapovjednik Željko Špiljar – Žac iz Rudeša, Jasna, Ivica, Živac, Tomi, Kiki, pokojni Lugi, Bosanac i Amir , a kasnije su im se pridružili pokojni Haš, Darko i pokojni Dugan.

Iz škole na prvu crtu

Tih ratnih godina nitko od tih momaka nije slutio da će ih rat izvući iz školskih klupa i na bojišnici spojiti njihove sudbine. Dolazili su većinom iz Zagreba i okolice, a upoznali su se na ratištu tijekom ’91 godine gdje su nakon pada Vukovara zajedno nastavili svoj ratni put u 124. vukovarskoj brigadi.

Bilo je za pretpostaviti kako će većina većina starijih boraca biti autoritet mladim “Ćelavcima”, no dogodilo se suprotno. Iako većina njih tada nije imalo odslužen vojni rok, bili su među prvima i u hodu naučili baratati oružjem, a vrlo brzo počeli su se ponašati kao pravi profesionalci. Bili su cijenjeni od starijih suboraca, a posebna podrška bili su im vukovarski heroji Ivica Arbanas i Ivan Anđelić – Dok.

Foto: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata

Ucijenili im glave

Izviđanja su im bila svakodnevnica, a odlazak iza neprijateljskih linija odrađivali su kao u šali. U sami Cerić odlazili su u nekoliko navrata gdje su nanijeli velike štete neprijatelju, kao i prema Vukovaru na relaciji Sv. Ana – Marinci kada su od strane neprijateljske  vojske bili primijećeni i pod teškom artiljerijskom vatrom jedva izvukli žive glave. Ovi mladi ratnici neprijatelju su zadavali teške glavobolje… Do te mjere da su im četnici ucijenili glave na tadašnjih 200 000 maraka (100 000 maraka za Ćelavce i 100 000 maraka za zapovjednike).

Prvi ranjen među Ćelavcima bio je Kiki (Nuštar). On je sa 17. godina, točnije 15. kolovoza 1991. godine, iz Zagreba otišao kao maloljetni dragovoljac u istočnu Slavoniju. Kiki je bio obrađen u vinkovačkoj bolnici i nakon toga je prebačen u ratnu bolnicu koja se nalazila u Cerni. Nakon pet dana napušta samovoljno stacionar i na štakama se vraća svojim suborcima u Nuštar gdje je pod prismotrom pokojne Tene, medicinske sestre iz Pleternice, redovito primao terapiju. Nakon nekoliko dana s drenom u nozi vratio se aktivno svojim zadaćama.

Brojna ranjavanja

Nakon dosta provedenog vremena u Nuštru, Ćelavci su zajedno sa svojom jedinicom prebačeni u Durgutovicu kod Ivankova. U Durgutovici im se pridružuju tri nova momka: Haš, Deni i Darko. Pokojni Haš je bio već stari borac koji je također prošao već do tada dosta ratišta, a Deni je došao iz HOS-a. Deni je ’91 bio zarobljen kod Korita te je završio u logoru Stara Gradiška.




U Durgutovici je ranjen i drugi “Ćelavac”, Bosanac. Geler rasprskavajućeg metka prostrijelio mu je obraz na licu, pa se nakon obrade u vinkovačkoj bolnici vratio svojim suborcima na liniju gdje je nastavio izvršavati sve svoje zadaće.

“Ćelavci” u Durgutovici nastavljaju svoja izviđanja prema neprijateljskim linijama (Karadžićevo) gdje su se već prvi dan teško sukobili s neprijateljem (Niški specijalci i Beli orlovi). U jednoj od tih borbo kao treći nastradali je  Zoki iz Zagreba koji je ozlijeđen od kuglice iz ručne bombe. Kuglica je prošla između oka i očnih kapaka te se zaustavila u malom mozgu. Zbog nemogućnosti operacije Zokiju preporučeno da bi bilo najbolje da se razduži i vrati kući, no on je ostao dalje sa “Ćelavcima”. Nažalost, geler u glavi se pomaknuo pa je tako zbog posljedice ranjavanja 28. ožujka 1996. preminuo. U toj istoj akciji Živac je lakše ozlijedio nogu…

Teške sudbine u poraću

Nedugo nakon tih događanja, nastradao je četvrti po redu – Deni. Njega su u ruku ranili četnici koji su se prilikom jednog izviđanja došli skroz do linije koju su branili Ćelavci, no Deni je također nakon obrade ostao sa suborcima.




Peti ranjeni “Ćelavac” i među zadnjima koji su se pridružili tim momcima bio je Darko koji je stao na nagaznu minu. Zahvaljujući brzoj intervenciji svojih suboraca, Darko je odveden u bolnicu, no sudbine ovih dječaka-ratnika uglavnom su završile nesretno. Haš je poginuo u oslobađanju Rame, Lugi je umro u agoniji PTSP-a, a Dugan si je poslije rata oduzeo život.

Autor:Dnevno.hr/S.V.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.