Domoljub otkrio tko stoji iza Pupovčeva slogana ‘Hrvatska treba Srbe’ i prozvao Plenkovića
Iz zasjede ubijen Josip Reihl-Kir, ubojica Gudelj osuđen tek nakon 18 godina, ni danas se ne zna tko je naručio ubojstvo…
Na današnji dan 1991. godine iz zasjede je na prilazu Osijeku ubijen zapovjednik osječke policije Josip Reihl-Kir, zajedno s još dvije osobe – potpredsjednikom osječkogog Gradskog vijeća Goranom Zobundžijom i gradskim vijećnikom Milanom Kneževićem, dok je Mirko Tubić ranjen. Iako je poznato da je Kira ubio Ante Gudelj, samo ubojstvo, unatoč kasnijem suđenju ubojici, nikada nije do kraja rasvijetljeno.
Reihl-Kir je rođen 25. srpnja 1955. u Siraču kod Daruvara. Roditelji Reihl-Kira, otac slavonski Nijemac i majka Hrvatica, bili su sudionici Narodnooslobodilačke borbe tijekom Drugog svjetskog rata. Ekonomski fakultet je završio u Osijeku, nakon čega je radio u Srednjoškolskom centru u Đakovu, a od 1981. godine zaposlen je u policiji.
Na dužnost zapovjednika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih demokratskih izbora 1990. Bio je miroljubiv, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Činio je to osobnim primjerom – sam i nenaoružan odlazio je na barikade srpskih pobunjenika oko Osijeka, pokušavajući ih urazumiti. Nekoliko tjedana prije nego je ubijen, u Tenji je osobno razoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelja. Reihl-Kir je bio poznat po izjavi: “Dok sam ja načelnik osječko-baranjske policijske uprave, rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti!”
Međutim, prava farsa počela je tek poslije ubojstva. Gudelja nitko nije uhitio, premda je usmrtio zapovjednika osječke policije. Tri dana boravio je kod brata u Osijeku, potom otišao u Zagreb te mirno napustio Hrvatsku. Tjeralice nije bilo do 1993. godine, a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996. Antunu Gudelju se triput sudilo za ubojstvo načelnika Reihl-Kira, Zobundžije i Kneževića.
U odsutnosti, Gudelj je 1994. osuđen na 20 godina zatvora, na Županijskom sudu u Osijeku. Na temelju tjeralice, 19. studenoga 1995., uhićen je u frankfurtskoj zračnoj luci i izručen Hrvatskoj. Dvije godine kasnije (1997.), na prijedlog sutkinje Ružice Šamote, koja ga je 1994. osudila, Vrhovni sud Republike Hrvatske oslobađa Gudelja, na temelju Zakona o amnestiji, iako on obuhvaća samo naoružane ljude koji nisu nikoga ubili, a nikako ne i one za koje je potvrđeno da su počinili ratni zločin ili teško kazneno djelo, što trostruko ubojstvo sigurno jest. Gudelj potom odlazi u Australiju.
Reihl-Kirova supruga Jadranka međutim, bez čije bi upornosti cijeli slučaj vjerojatno bio zaboravljen, ne odustaje od nastojanja da dokaže kako je njezin suprug ubijen zbog svojeg mirotvorstva. Podnosi ustavnu tužbu, a aktivira se i u politici te na listi SDP-a 3. siječnja 2000. ulazi u Hrvatski sabor. Godinu kasnije Ustavni sud ukida dotadašnje presude, određujući da se slučaj ima vratiti na početak.
Smjenu vlasti 2003. Jadranka Reihl-Kir dočekala je rezignirana i razočarana. Novi zahtjev za izručenje Gudelja Ministarstvo pravosuđa podnijelo je tek 30. rujna 2005., bez ikakve koordinacije s MUP-om. Australske su ga vlasti u ljeto 2007. izručile Hrvatskoj, a u listopadu je iste godine počelo novo, treće suđenje.
Zahvaljujući samo višegodišnjoj upornosti udovice Jadranke Reihl-Kir, a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, Gudelju je u svibnju 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora. Međutim ni Državno odvjetništvo, ni sud nisu pokazali nikakvu volju da otkriju i kazne one koji su navodili Gudeljevu ubojitu ruku.
BRANITELJI ’93. KRENULI NA ODMOR, PA NASTAO PAKAO: Nažalost, presrela ih je srpska vojska
ZADNJE VIJESTI
Oko 2000 logoraša umrlo čekajući slobodu: ‘Odlazim i gledam ih kako ostaju’
Hrvatski vojnici u Poljskoj pucali iz samokresa: Svi natjecatelji su nešto i dobili
Skoro se potukli branitelj i članovi Možemo: ‘Makni ruke sa mene’