Facebook

(FOTO) ČASNICA HV-A O OLUJI NA DRUGI NAČIN! ‘Šaljem vam fotografije koje sam tada snimila. Nisu ugodne’

Autor: Snježana Vučković

Na današnji dan prije 25 godina oslobođena je Petrinja.

Nakon četiri godine okupacije grada i trećeg dana akcije „Oluja“ hrvatski branitelju ušli su u taj grad, no pod pretpostavkom da je naša javnost manje-više upoznata sa opće prihvaćenim činjenicama o tim danima, osvrnut ćemo se na časnicu HV-a Sonju Radman Livaja koja je među prvima ušla i unijela zastavu u tek oslobođenu Petrinju, a čija je priča u svim segmentima – nevjerojatna.

Onako kako je Petrinja jedini oslobođeni grad/mjesto u koji je zastavu unijela žena, tako je i Sonja jedna od rijetkih koja iskustva iz Oluje, ali i rata općenito, uopće ne romantizira. Ova iznimna dragovoljka Domovinskog rata o svojih 1740 dana provedenih na bojišnici priča potpuno iskreno, ne libeći se prozvati ljude koji su zabušavali, one koji su se o rat okoristili, one koji su beskrajno mešetarili i trgovali, ali i o onima koji su ubijali.

O Oluji: Generali su se pogubili, nisu imali pojma

Da ova odvažna i drčna Sinjanka nema namjeru uljepšavati povijest, shvatili smo onoga trenutka kada je opisivala svoj ulazak u Petrinju i unošenje hrvatskog barjaka.

“Gledam ove generale koji su odlikovani za svoj doprinos u Oluji. Strahota! Pa, nije ih bilo nigdje za vidjeti, a i one koje si vidio nisu imali pojma. Nas desetak idiota je ušetalo u spaljenu Petrinju, a da nismo imali nikakva saznanja jesu li Srbi još unutra, nikakve informacije nam nisu bile dostupne. Bili smo prepušteni sami sebi, bez ikakve logističke potpore… Onako puni adrenalina i entuzijazma smo kao glineni golubovi ušli u grad, a ja sam donijela zastavu koju sam predala zapovjedniku Ivanu Roksi i koji ju je, zapravo, postavio”, prisjetila se energična Sonja koja je prošla apsolutno sve bojišnice (osim dubrovačke) i koja se do Oluje itekako naratovala.

Žirovac – pregaženi srpski civili

Rasulo: Stvar izvukao Stipetić

Za Oluju, međutim, tvrdi da je bila kaotična i da je svjedočila rasulu.

“General Basarac bio je pogubljen, sve je prepustio nama i jednostavno se maknuo. Do tada je samo radio štetu koju je naknadno sanirao Stipetić. On je znao što radi… Užasavam se kad vidim tko pobire lovorike i tantijeme, a jako dobro znam tko je uistinu iznio rat, pa tako i Oluju, na svojim leđima. Mali, srčani ljudi koji danas dobivaju crkavicu od mirovine, koji su ostali bez živaca i zdravlja, neki bez ruku i nogu, neki bez života, a nitko ih ne spominje”, doznajemo od naše sugovornice koja smatra da istinu ne treba “frizirati”, a osobito ne nauštrb ljudi koji su poginuli za ovu zemlju.

Sonja Radman Livaja, jedinstvena hrvatska braniteljica i bivša pripadnica 12. Domobranske pukovnije, kaže da njena zadaća u Oluji nije završila ulaskom u Petrinju.

Žirovac, tenkovi pregazili konvoj

Užas kod Žirovca: “Vidjela sam kako tenkovi gaze svoje ljude”

“Krenuli smo dalje prema Dvoru na Uni. To je bilo stravično… Kod Žirovca smo vidjeli kako srpski tenkovi gaze kolonu svojih preplašenih civila na traktorima. Iako u takvom pohodu, umoru, iscrpljenosti i gladi (nismo imali hranu jer je logistika i tu zakazala) emotivno otupiš, ja sam bila zgrožena kada sam vidjela taj prizor razbacanih stvari, leševa i preživjelih civila koji su u potpunom šoku, sa strahom u očima, bili suočeni s našom vojskom. Sve sam fotografirala. Ne podnosim ljudsku nesreću, pa sam se maksimalno založila za te ljude koji nisu znali kako da nastave svoj put. Ti civili su, naravno, bili meta (ne)ljudi koji su imali zavezane marame oko glave, a koje ja nazivam “psi rata” i koji su lešinarili oko njih spremni da ih likvidiraju. Nisam to dopustila… Rekla sam im neka prvo ubiju mene, pa će tek tada moći pobiti srpske civile. Užasnuta sam ljudima koji mogu nauditi civilima i ubijati gledajući u oči. To nije bojišnica, pa ‘ko koga prvi, nego gledaš u oči nekoga kome uzimaš život. Mislim da takvi nakon rata nisu imali miran san. U svakom slučaju, te ljude koje je najprije unesrećila njihova vojska, a onda su se na smrt prepali naše, preuzeo je Crveni križ”, kazala je za naš portal.

Žirovac

Časnica Sonja sjetila se i jednog bolesnog muškarca ostavljenog u krevetu.

“Bio je gladan i opljačkan. Rekao je da su mu njegovi na odlasku sve odnijeli… Odmah smo ga nahranili. Ja sam u to vrijeme bila zanesena i domoljubna, željna slobode i naše pobjede, ali nisam mogla zažmiriti na ljudske tragedije, neovisno o kome je riječ”.

Nakon Oluje – Nuštar: “Tamo se trgovalo sa Srbima iz Vukovara”

Čak niti nakon Oluje, sposobna Sonja nije završila svoju ratnu priču. Opisala je kako su je odmah nakon Oluje pozvali u Nuštar.

“Dobila sam izmještaj u Slavoniju i to na poziv 2. bojne 109. vinkovačke brigade koja se našla u poprilično bizarnoj situaciji. Naime, na očigled njima događala se trgovina naftom, pa su tako iz Vukovara u Vinkovce srpske cisterne dolazile na “tankanje”, a u vrijeme tog transporta bila su zabranjena vojna djelovanja. Našim dečkima je čak oduzeto dalekometno oružje, pa su nemoćno gledali kako se srpske cisterne vraćaju u Vukovar iz kojeg bi onda pucali po njima. Moj zadatak je bio da im osiguran oružje “na crno”, odnosno, mimo znanja državnog vrha lažirali smo zalihe skladišta. Ja sam točno znala gdje po Hrvatskoj čega ima, pa sam im to dovlačila da se mogu braniti”, iskreno progovara Sonja o “crnim izvorima” preko kojih je naoružavala vinkovačku brigadu.

Žirovac

Kupila rakete za obranu brane Peruća

“To je priča sa kojom se najteže nosim. Zapovjednik Zdravko Škarpa me hitno zvao jer je dobio informaciju da su Srbi na branu Peruća dovukli tri tone eksploziva. Dogodila se ista situacija kao u Nuštru, trebalo se suprostaviti, a oružje nam je oduzeto. Prilično smo sigurni da je i u ovom slučaju u pitanju bio neki dogovor ili trgovina jer bi u suprotnom naš politički vrh osigurao oružje za obranu. Prikupila sam novac i sa svojih uloženih 150 tisuća maraka kupila sto raketa i VBR da napadnemo Srbe i obranimo branu. Sve je završilo sa tri ranjena i jednim mrtvim, što je dobro jer bi urušavanje brane pokosilo čitav taj kraj i došlo bi do eko-katastrofe. Možda je netko i računao s tim jer bi u tom slučaju bila isplaćena masna odšteta. Kako god, pomrsili smo im račune i tim raketama obranili Peruću. Zapovjednik Škarpa je zbog toga, vjerovali ili ne, smijenjen, a imali smo i susret s Tuđmanom koji nije prošao dobro”, zaključuje naša sugovornica.

Žirovac

Ponos Hrvatske

Sonja Radman Livaja, žena koja kaže da je iz vojničke obitelji u kojoj su se i svi njeni preci istakli kao ratnici, do danas je ostala iskrena, borbena i nadasve – humana. Sada kada je umirovljena, svoje vrijeme ne trati na serije i zalijevanje cvijeća nego pomaže ljudima kojima je to potrebno. Sonja je bila prva osoba iz Hrvatske koja je organizirala pomoć za zaraćenu Siriju u koju je osobno odvezla tri šlepera humanitarne pomoći, 20 tisuća deka i brojne druge potrepštine, a za svoj rad je 2013. dobila priznanje “Ponos Hrvatske”. Ova energična braniteljica volontirala je u papinskim misijskim zajednicama, na daljinu je posvojila troje djece u Nigeriji te im pomagala u školovanju.

Danas kaže da nakon pet godina aktivnog ratovanja osjeća kako više nije ista:

“Nisam. Emocije su otupile, mladost nam je otišla. Jučer sam na obljetnicu Oluje cijeli dan imala probavne teškoće. Ali tako je sa svima nama koji smo časno i bez fige u džepu išli u rat”, završila je svoju priča žena koja je unijela barjak u slobodnu Petrinju.

BRANITELJ IZ OLUJE OTKRIO PAKAO BORBE: ‘Adrenalin je bio strašan! Najteže emocije nisu bile na ratištu’!

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.