fbpx
Screenshot

‘FAJTER’ SVIH VREMENA! ‘NEĆU MIROVINU, NISAM ZATO RATOVAO’: Na današnji dan preminuo Marko Babić

Autor: Snježana Vučković

Iako je u vukovarskom ratu nezahvalno mjeriti i vagati herojske zasluge, mnogi se slažu da je Marko Babić veći od najvećih. Babić je umro je na današnji dan, 05.07. 2007. godine u Zagrebu od moždanog udara, no za sobom je ostavio neizbrisiv trag junaštva kojeg do danas nitko, nikada nije sporio.

Marko Babić rođen je 16. veljače 1965. u Vukovaru. Bio je najmlađi od troje djece Ive i Stipana koji su 1958. doselili u Vukovar iz mjesta Potravlje kod Sinja. Po završetku osnovne i srednje škole, nekoliko godina proveo je na privremenom radu u Švicarskoj. U travnju 1991. vraća se u Vukovar i priključuje braniteljima na Trpinjskoj cesti. Ovom odlukom zlatnim se slovima upisuje u hrvatsku povijest, no priče o njegovu herojstvu nikada mu nisu “udarile u glavu”.

Odbio predsjedničku mirovinu

Marko Babić je uspio preživjeti rat i to bez ranjavanja. Ponosan i “opak” ostao je i u miru u kojem mu se štošta toga nije sviđalo. Odbio je predsjedničku mirovinu govoreći da on nije ratovao za mirovinu, nego za slobodnu Hrvatsku. Učinio je sve da priča o herojskom Vukovaru ne zamre i glavni je inicijator snimanja serijala “Heroji Vukovara”.  Nije dočekao početak emitiranja tih emisija. Pozlilo mu je na sprovodu jednog suborca i 05.07.2007. je umro u Kliničkoj bolnici Rebro.

“Opak borac. Držao je Trpinjsku cestu i organizirao akcije zajedno sa Blagom Zadrom. Bio je neumoran i vrlo precizan u uništavanju tenkova. U svega tri, četiri dana uništio ih je 14, međutim, ja sam siguran da ih je uništio više, barem još pet. Ali, Marko je brojao samo one koji su bili neprepoznatljivi! Nije imao potrebu veličati stvari, jednostavno je ratovao i to shvaćao vrlo ozbiljno. Nikad se ni na što nije žalio”, posvjedočio nam je Markov suborac, bivši pripadnik “Žutih mrava”, Tomislav Orešković.

“Takvi se rađaju jednom u sto godina”

Posebno emotivno prisjetio ga se producent Dominik Galić koji ga je, snimajući Heroje Vukovara, promatrao i doživio iz nešto drugačije perspektive:

“I za života su ga ljudi doživljavali poput nedodirljivog idola, iako on nikada nije ostavljao takav dojam. Sjećam se prilikom snimanja serijala ljudi koji su pitali smiju li ga samo vidjeti, a mnogi su se s njim željeli fotografirati. Unatoč svemu, on je bio prilično prizemljen. Svoju ‘savitljivost’ i prilagodljivost pokazao je i na snimanju kada je apsolutno prihvaćao sugestije. No, onda kada je mislio da nešto odudara od istine ili da nešto mora biti izrečeno – bio je neumoljiv”, opisuje ga Galić i podsjeća:

“Takvi se rađaju jednom u sto godina. Nikada ne treba zaboraviti da je prvi stao pred tenkove”




Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.