Dražen je rekao da bi na neprijatelje najradije ispucavao cvijeće: Srbi su ga ipak ubili

U teškim borbama na banovinskom ratištu, 22. listopada 1991. godine, život je za Domovinu položio heroj Domovinskog rata Dražen Horvat. Mladić iz malenog podravskog sela Kozarevac dragovoljno se, početkom 1991. godine, prijavio u policijsku stanicu Đurđevac kako bi se priključio hrvatskim snagama u obrani Domovine.

Smrt u 20-toj godini

U travnju odlazi na obuku u Vinicu kraj Varaždina nakon čega kao MUP-ovac odlazi u obranu istoka Hrvatske, točnije Erdut, gdje radi na osiguranju državne granice. Njegova postrojba po povratku u Zagreb smještena je u Trstenik kraj Dugog Sela gdje je u svibnju 1991. osnovana 2. A brigada ZNG-a i njezina 1. bojna Crne mambe. Dražen Horvat tako postaje njezin pripadnik i s njom odlazi na prvi teren u Liku gdje kod Ljubova sudjeluje u prvim vatrenim okršajima nakon čega je uslijedio povratak u bazu.

OVO SU CRNE MAMBE: Po Srbiji se i danas priča što su im učinili u Farkašiću na današnji dan

U Trsteniku se nije dugo zadržao, rat je buknuo na Banovini te Dražen odlazi na prvu crtu bojišnice u Viduševac, a zatim i Petrinju u kojoj je preuzeo dužnost zapovjednika desetine. Nakon pada Petrinje svoj ratni put nastavlja na jedinom neokupiranom teritoriju na desnoj obali Kupe. Ondje se istaknuo u bitci za Novi Farkašić nakon koje je neprijatelj odbačen do Glinske Poljane, a u kojoj je i poginuo. U trenutku smrti imao je 20 godina.

“Bio je to žestoki okršaj. I tužan, također. Neprijateljska ručna bomba i metci usmrćuju i gase jedan mlad život. Taj dan bio je poguban za mog velikog prijatelja. Tog prokletog dana poginuo je Dražen Horvat”, prisjetio se Horvata, njegov prijatelj i suborac Ivica Šafarić Ninđa za portal CM.

Želio je neprijatelje gađati cvijećem

“Poznavati Dražena Horvata, znači biti bogat životom jer je zračio pozitivnošću, dobrotom i mnogim, mnogim vrlinama. Kako se kaže, mrava ne bi zgazio a opet se među prvima dragovoljno prijavio za sudjelovanje u obrani naše Domovine. Ne moram puno govoriti. On je nakon mnogih teških situacija u ratu, gledanja na ranjene suborce, kako ginu, umiru od prevelikih ozljeda, jednom prilikom na neprijateljskim položajima, tijekom same akcije izjavio: ‘Da barem mogu iz svoje strojnice ispaljivati cvijeće na neprijatelja.'”