Screenshot

DAN KADA JE UBIJEN VUKOVAR: Slike leševa u razorenom gradu šokirale su svijet

Autor: Snježana Vučković

Iako su se neke grupe branitelja u Vukovaru nastavile boriti i nakon 18. studenog 1991., velika većina se predala upravo na današnji dan oko 15 sati i 30 minuta. Svaki oblik organiziranog otpora nestao je tek dva dana kasnije, 20. studenog 1991. godine, kada se dogodio pokolj ranjenika i civila iz bolnice. Nakon toga, grad koji je pretvoren u pepeo i prah – i službeno je mogao biti proglašen mrtvim…

Mračna sila u vojnoj uniformi

Jer ono što su po ulasku u grad nakon pada zabilježile novinarske ekipe, nije imalo veze sa životom niti bilo kakvim oblikom ljudskog djelovanja. Sve je sličilo na pakao u kojem je neka viša, crna sila, stvar uzela u svoje ruke. A ta je mračna sila preuzela oblik naoružanog, neobrijanog, pijanog i razularenog čovjeka koji nije štedio nikoga. Horde srpskih, krvoločnih dragovoljaca nahrupile su u Vukovar i razmilile se po podrumima u potrazi za nesretnim civilima koji su mjesecima promrzli i gladni, čekali da prestane granatiranje.

Slike nesretnih Vukovaraca koje su ih zatekle po izlasku iz skloništa bile su stravične. Njihovog grada više nije bilo, a po njegovim su ulicama neki drugi ljudi slavili “pobjedu”. Sivi grad prekriven leševima bio je pokoren od strane JNA ojačane četnicima i dobrovoljcima iz Srbije, a sudbina civila bila je neizvjesna do posljednjih minuta koje su se odigravale pred vukovarskom bolnicom.

Šljivančanin pred bolnicom

Kada se pred razrušenom bolnicom pojavio Veselin Šljivančanin, pojedinci su se poveselili nadajući se kako će visoki predstavnik JNA ipak donekle postupiti časno, civile i ranjene otpremiti na sigurno, a hrvatske branitelje zarobiti, te ubrzo pustiti na slobodu. Međutim, nije bilo tako…

JNA tada čini nezamislivo, pušta u bolnicu svoje vojnike i četnike i šalje ih u potragu za ranjenim muškarcima. Čak i kada su ih počeli izvoditi, neki su vjerovali kako je to upravo zato jer je riječ o najtežim ranjenicima kojima je hitno potrebna pomoć. To se nije dogodilo. Ljude u zavojima, sa fiksatorima po tijelu i krvavim gazama, ugurali su u autobuse i odvezli (tada još) u nepoznato.




Jedan od najvećih zločina u povijesti moderne Europe

Šljivančanin, koji je odvajao žene i djecu od muškaraca, pokušao je djelovati pouzdano i odgovorno, no nitko mu nije vjerovao. Među ranjenim ljudima koji su otpremljeni autobusima, pronašle su se i neke žene, kao i 16-godišnji dječak Igor Kačić. Preko 200 ljudi na dan je pada odvezeno na stratište Ovčara i pogubljeno dva dana poslije. Ostali Vukovarci zatečeni na dan pada, u tužnoj su koloni napustili svoj grad, zajedno sa svojim spaljenim i srušenim domovima, a svijet je u nevjerici svjedočio jednim od najvećih ratnih zločina u povijesti moderne Europe.

Tromjesečna bitka za Vukovar završila je na najgori mogući način. Gotovo da ne postoji obitelj koja nije nekoga izgubila ili koja još uvijek ne traga za nekim od članova svoje obitelji. Nakon nekoliko godina, tijekom mirne reintegracije, u Vukovar se vratio veći broj Hrvata. O onome što im se dogodilo svjedoče rupe od granata na još pokojoj kući, Vodotoranj i brojna spomen obilježja s imenima njihovih najbližih…




Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.