ČUDESNA VOJNA OPERACIJA ZA KOJU NE ZNATE! Hrvati ‘udružili glave’ i napravili povijesnu stvar

Petak 06. prosinca 1991. bio je povijesni dan za Lipik. Toga dana postao je prvim gradom oslobođenim u Domovinskom ratu i jedinim oslobođenim do Oluje. No, da nije bilo pomno osmišljene vojne operacije Orada – do toga ne bi došlo.

Lipik je do kraja rujna te godine ostao koliko – toliko pošteđen, no onda je započelo granatiranje, najprije dječjeg doma, a onda svakodnevno i po samom centru. Stanovništvo je u potrazi za sigurnijim mjestima počelo napuštati svoje domove. Iako su hrvatski branitelji danima vodili žestoke borbe u želji da Lipik ostane pod njihovom kontrolom, JNA i stotine domaćih četnika kao i paravojne snage iz Srbije, od 11. listopada polako dominiraju bojišnicom i zauzimaju dio po dio grada.

Kratkotrajna, ali ubojita okupacija

Snažnom ofenzivom, snage neprijatelja 28. studenog zauzele su gotovo cijeli Lipik. Naše snage povukle su se u Tabor i Prekopakru. U večernjim satima iz Pakraca, kojega je neprijatelj također žestoko napao, u Filipovac stiže pomoć od dva voda, jer se u Lipiku brani i Pakrac, ali je bilo nemoguće vratiti početne položaje. To je bio najteži dan za branitelje Lipika u cijelom Domovinskom ratu. Uz vojni poraz imali su mnogo ranjenih i poginulih, a tada je smrtno stradao i zapovjednik obrane Lipika legendarni Ibrahim Abushaala – Gadafi.

Nakon ovog poraza otpočela su planiranja i aktivnosti za oslobađanje Lipika… Prosudilo se da treba napasti što prije, dok snage 5. banjalučkog korpusa me dovuku u grad dodatne snage i ne učvrste obranu. Operacija oslobađanja Lipika nazvana je Orada.

Orada – sjajno osmišljena akcija oslobađanja

Napad je počeo prema planu, topničkom pripremom u 09 sati a izveden je obuhvatom, s glavnim udarom “po čelu”. U napadu je sudjelovalo oko 600 boraca uz potporu tenkova i topništva. Na lijevom krilu je od Tabora krenula satnija 54. čakovečkog bataljuna pod zapovjedništvom Zvonimira Košira. Cilj joj je bio proboj prema pruzi i ugrožavanje boka neprijatelja. Zajedno s njima išla je i postrojba MUP-a Lipik pod zapovjedništvom Emira Delića – Ribe te nekolicina boraca 76. bataljuna. Na glavnom smjeru napada od Klise prema središtu Lipika išle su u više pravaca postrojbe MUP-a iz Poljane pod zapovjedništvom Đeme Paloša – Kobre i neposrednim vodstvom Nikole Cvitanovića – Mike. S njima je napadao i dio lipičke satnije 76. bataljuna, vod MUP-a iz Zaboka i tenkovi. Desnim krilom napadao je dio lipičke satnije 76. bataljuna pod zapovjedništvom Drage Kšiška i Marka Lujića na smjeru Klisa – Dobrovac. Preko Turkovače i Klizavca četnike je u Kukunjevcu napale dvije satnije iz sastava 3 bataljuna 117. koprivničko – križevačke brigade pod zapovjedništvom Bože Lazara i Željka Jalžabetića Cike, a od Gaja 2. satnije 54. čakovečkog bataljuna. Ova akcija je zahtijevala i do tada najsloženiju logističku potporu koja je u potpunosti omogućila sva borbena djelovanja.

Povijesni dan za Lipik

Do noći 05. prosinca nakon teških i žestokih bojeva, oslobođen je sjeverni dio Lipika, a tenkovi su se povukli prema Klisi jer je neprijatelj za protutenkovsku borbu koristio i helikoptere. Najveći posao odradila je lipička satnija 76. bataljuna koja je uspjela osloboditi Dobrovac i potpuno presjeći neprijateljske snage. Napad prema Kukunjevcu je bio zaustavljen i odlučeno je da se sutradan pokuša s napadom iz drugog smjera.

Petak 06. prosinca 1991. bio je povijesni dan za Lipik. Naše snage su uspješno nastavile napad i oslobodile grad. Da  je akcija bila dobro planirana i vješto izvedena, svjedoči i činjenica da je poginulo pet boraca, a ranjena dvadeset i dvojica. Osim što je ova akcija upisana u povijest kao akcija kojom je oslobođen prvi grad u Domovinskom ratu, na značaju joj daje i činjenica da je sjajno rukovodstvo dovelo do pobjede, iako se bitka vodila protiv znatno moćnijeg neprijatelja.