Foto: Vlado Kos / CROPIX

Četnicima se hrabro suprotstavila Hrvatica: Srbi je bacili u zatvor, a na kraju doživjela tragediju

Autor: Snježana Vučković

Kada je 21. ožujka 2022. godine preminula vukovarska liječnica Vesna Bosanac, za većinu Hrvata njezin je odlazak bio nepojmljiv. Djelovalo je kao da ta snažna, odlučna i dokazano hrabra žena koja je bila ravnateljica bolnice u najtežim Vukovarskim vremenima – nikada neće umrijeti.

Da je ostala još malo sa nama, dr. Bosanac koja je rođena 09. ožujka 1949. godine u Subotici, sada bi sa svojim Vukovarcima proslavljala 75. rođendan. Kao ravnateljica vukovarske bolnice u kojoj je u neljudskim uvjetima skrbila o pacijentima, postala je simbolom junaštva, građanske hrabrosti i čovječnosti. Smatra se da je pokojna Vesna Bosanac postala takvom osobom zbog svega onoga što je prethodilo, daleko prije rata, u vrijeme dok je još bila djevojčica.

“Rođena sam u Subotici. Roditelji su bili prosvjetni radnici. Doselili smo se u Borovo Naselje kad sam imala godinu dana. Borovo Naselje nekad je bilo prepuno cvijeća, čijeg se mirisa i dandanas sjećam. Imala sam lijepo djetinjstvo. Sjećam se završetka osmog razreda, uzbuđenja i ushita što krećem u gimnaziju u Vukovar. Mislila sam cijeli je život preda mnom, sve mogu. Povremeno srećem svoje osnovnoškolske kolege, neki su tu, neki su se odselili. Često o tim danima pričam unucima dok gledam isti taj njihov ushit životom”, kazivala je u rijetkim prigodama.

Foto: Heroji Vukovara

Posebna i kao djevojčica

“U osnovnoj školi sam dvojila želim li biti nastavnica, kao mama, ili medicinske struke, kao teta, njezina mlađa sestra. Sjećam se svojih 10-ak godina i igranja lutkama. Sve sam ih poslagala u red i one su bile učenice, a mama mi je napravila u Stolariji Borovo zelenu ploču koja je bila kao školska ploča. Kad sam bila malo starija, odlazila sam u Beograd, k teti profesorici mikrobiologije na VMA. Kroz nju sam upoznala medicinsku struku i, čim sam prošla na medicini, o drugim fakultetima nisam više razmišljala. Znala sam da ono što sam izabrala moram i završiti. Bila sam uporna i 1972. sam ga završila”.

U vrijeme dok se igrala s lutkicama i maštala kako im je učiteljica, Vesni a ni ikome ostalome nije bilo na kraj pameti da će njezin grad biti pretvoren u prah i pepeo, da će njezini sugrađani umirati u patnjama na vukovarskim ulicama i da će upravo njezina uloga biti ključna za spašavanje i liječenje civila, hrvatskih branitelja ali i srpskih ranjenika koje nikada nije odbila.

Tih mjeseci u granatiranoj bolnici bez hrane i lijekova liječeno je i operirano na tisuće ranjenika, a doktorica Bosanac s brojnim djelatnicima nije napuštala bolnicu sve do pada grada, nakon čega je završila u zatočeništvu. Tri tjedna provela je u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, još dva dana u Beogradu, prije nego je razmijenjena i prije nego je stigla u Zagreb u prosincu 1991.

Foto: Heroji Vukovara

Njezino pismo očaja se i danas pamti: “Živi smo, ali ne zadugo”

Do svoje smrti zamjerala je što su se tadašnje vlasti oglušile na njezine vapaje uoči pada grada. Tako cijela Hrvatska pamti njezino potresno pismo koje je uputila svega devet dana prije potpunog sloma: “Dana 9. studenoga nastavljeni su direktni napadi na bolnicu iz teškog artiljerijskog naoružanja koja je već gotovo potpuno urušena… među ostalim, rođeno je nedonošće nakon samo 25 tjedana trudnoće, tjelesne težine 800 grama. Liječi se u inkubatoru u podrumu bolnice. Situacija je izuzetno teška uslijed neprekidne paljbe po zidovima i krovu bolnice. Vode nema.




Tijekom poslijepodneva dva požara u krugu bolnice jedva su ugašena. Očajni, molimo, iako sada sa sve manje nade, hitnu intervenciju kako bi se JNA povukla i deblokirala Vukovar i omogućila evakuaciju 450 ranjenika uključujući nedonošćad i trudnice kao i njihovo adekvatno liječenje i tretman. Jučer, 8. studenoga, stiglo je 75 novih ranjenika na kojima je izvršeno 35 teških operacija. Ugroženi su životi medicinskog osoblja koje požrtvovno radi 24 sata na dan. PS: 10. studenoga 1991: još uvijek smo živi ali, čini se, ne zadugo”, napisala je Vesna koja kao da je naslutila Ovčaru.

Prisjetila se kako je dva dana nakon pada grada, srijedu 20. studenoga, ujutro došao Veselin Šljivančanin i odveo je u pritvor. Prozvali su iz bolnice, kazala je, sve koji su mogli hodati ranjenike, civile, radnike. Prije toga su po popisu prozvali 25 najteže ranjenih i odveli ih kamionom u nepoznato, a ti ranjenici do danas nisu nađeni. Smatrala je da bi medicinska dokumnetacija bila presudna u raspetljavanju zločina na Ovčari i pronalasku nestalih osoba, no na žalost – srpska je vojska odnijela cijelu medicinsku arhivu u Beograd i nikada je nije vratila.




U Haagu je Šešelja nazvala četničkim zapovjednikom

Doktorica Vesna Bosanac, više puta je svjedočila na Haškom sudu. O zbivanjima u bolnici tijekom opsade i pada Vukovara svjedočila je na suđenju bivšem vukovarskom gradonačelniku Slavku Dokmanoviću, Slobodanu Miloševiću, Mili Mrkšiću, Veselinu Šljivančaninu, ali i Vojislavu Šešelju koji ju je neskriveno mrzio i nazivao pogrdnim imenima. Upravo njega je u Haagu nazvala glavnim zapovjednikom četnika. Na sučev upit što podrazumijeva pod pojmom “četnik”, doktorica Bosanac je izjavila: “To su bile srpske paravojne snage koje sam susretala u Vukovar”, opisujući ih kao “bradate, neuredne, sa šubarama i kokardama, agresivne i pune mržnje”.

Povratkom u Vukovar, njezinim iznimnim angažmanom vukovarska bolnica je obnovljena, a poseban naglasak stavljen je na memorijalni dio koji podsjeća na najteže razdoblje ovoga grada. Sprovod ove iznimne žene, jedan je od onih koji se rijetko viđaju. Posebno bolno od Vesne Bosanac oprostio se ministar branitelja Tomo Medved:

“Neka nam životni put doktorice Bosanac, njezina ustrajnost i odanost budu trajna inspiracija. Ta ustrajnost pobjeđuje i bol i strah, u konačnici i smrt. Ta vjernost i dosljednost donosi pobjede – donijela je svima nama, od ranjenog Vukovara i njegove razorene bolnice, preko svih Hrvatskih ratišta svjetlo koje je jače od tame i zla – slobodu o kojoj smo vjekovima sanjali”, kazao je i dodao:

Foto: MORH/J. Kopi

Bolno opraštanje od heroine

“Opraštamo se od naše heroine i braniteljice koja je, vidajući mnoge rane, liječila i dušu našeg naroda, darujući svoju ljubav svima nama. Ta ljubav i to dobro nije umrlo s iskustvom ove smrti. Molimo za njezinu dušu, s vjerom u Uskrsnuće i život vječni. Dr. Bosanac našu je povijest svojom životnom pričom zadužila za vječni ponos i zahvalnost. Generacije će pamtiti njenu hrabrost.”

Doktorica Vesna Bosanac odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, primila je “Povelju Republike Hrvatske” u ime Opće županijske bolnice Vukovar od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, a Udruga branitelja Podravke u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata dodijelila joj je Veliku zlatnu plaketu za sve što je učinila za dobrobit Hrvatske.

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.