Brinule su za ranjene, sada su progovorile: ‘Bili smo predviđeni za Ovčaru, spasio nas je dragi Bog’

U subotu će se Hrvatska s pijetetom i ponosom prisjetiti stradanja ljudi u Vukovaru te će se obilježiti Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Kao i svake godine, mi smo sve popratili i tiskanjem velikog Specijala , a sve najvažnije ćete iz minute u minutu moći pratiti i na našem portalu.

Za HRT su dan uoči obljetnice progovorile svjedokinje tog mučnog vremena kad su JNA i Četnici razarali Vukovar uz brojne ubijene civele i branitelje.

Dragovoljci u bolnicama

Zorica Gregurić bila je medicinska sestra u Vukovarskoj ratnoj bolnici. Imala je 23 godine i danas je rekla za HRT:

“Klaićeva bolnica je tijekom rata dala osam timova, ja sam bila anesteziološki tehničar. Mi smo se dragovoljno javili. Osnivanje tih timova bio je veliki uspjeh, slani su na prve crte bojišnice i tako se za skoro 20 posto smanjila smrtnost ranjenika u Domovinskom ratu”, rekla je.

Kako je vukovarska bolnica bila jedna od glavnih meta neprijatelja, liječnici su morali spašavati živote u podrumima.

“Radili smo sve. Nije bilo lijekova ni krvnih derivata. U onim neljudskim uvjetima u kojima smo radili ne bi mogli pomoći ljudima da nije bilo i tog nemedicinskog osoblja u bolnici i zato velika zahvala tehničarima, kuharicama, čistačicama. U Vukovarskoj bolnici je zbrinuto oko 4000 ranjenika i izvedeno nešto manje od 3000 operativnih zahvata”, rekla je Gregurić.

Bolnica je bila i utočište za sve koji su bježali od granata i tenkova:

“U trenutku kad su četnici ušli u bolnicu, u njoj je bilo između 3000 i 5000 civila. Većina je odvedena u Sremsku Mitrovicu u logore. Nas četvero iz osoblja, među kojima sam bila i ja, mi smo očito bili predviđeni za Ovčaru. Nas je dragi Bog spasio. Mi smo autobusima odvezeni u Sremsku Mitrovicu, a zatim u Brčko gdje smo razmijenjeni i gdje smo konačno preko Bosanskog Šamca ušli u Hrvatsku”, rekla je svjedokinja tog tužnog vremena.

Specijal VUKOVAR 2023. stiže na kioske: Donosimo dosad neispričane priče i sjećanja ‘malih ljudi’

Šima Šesto, medicinska sestra Vukovarske ratne bolnice, u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” rekla je kako 32 godine poslije – sjećanja ne blijede.

“Jako je teško o tome govoriti, svaka obitelj ima svoju priču i tragediju. Bilo mi je teško kad je moj muž ranjen i kad sam imala hrabrosti da ga dovučem do bolnice. On je bio u stanju šoka, srušio se i rekao: “Ja sam gotov, čuvaj mi djecu”. Pružila sam mu prvu pomoć i dozvala hitnu pomoć iako su odjekivale granate. Kad smo ga vozač i ja predali u ambulantu, klonula sam na klupu, tješili su me. Tek onda sam shvatila da sam mu spasila živo”, rekla je Šesto.

– Tri mjeseca nismo izlazili iz toga pakla. Bili smo kao jedna obitelj, dodala je medicinska sestra.