02.07.2009., Zagreb - Na Slavonskoj aveniji sudarila su se cetiri automobila te izazvala kaos i guzvu u inace mirnim vecernjim satima. Photo: Luka Klun/Vecernji list

BRZINA DONOSI SMRT Za mlade vozače treba uvesti ograničenje snage automobila

Autor: Željko Marušić

Ako je u Srbiji slučaj silovanja i ubojstva 14-godišnje Tijane Jurić mogao biti povod uvođenju kazne doživotnog zatvora, ovogodišnje užasne prometne tragedije, 4. siječnja u Osijeku, 4. svibnja u Zadru i 30. srpnja kod Vinkovaca, trebaju nas motivirati da vratimo i pooštrimo ograničenja za mlade vozače. Posljedice su ovo iživljavanja mladeži za volanom u kojima je poginulo deset mladih osoba, na pragu života, a zbog magnitude objesnosti posljedice su mogle biti i gore.

Za osobe do navršene 24. godine treba uvesti ograničenje snage motora automobila kojim smiju upravljati, od 95 KS, i izdavanje privremene vozačke dozvole s trogodišnjim trajanjem, odnosno do navršene 24. godine.

Trebalo bi to provesti u sklopu ostalih nužnih mjera za poboljšanjem sigurnosti cestovnog prometa jer, treba otvoreno reći, Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa je krahirao.

Nužni sklop

Nakon prošlogodišnjeg uvođenja oštrijih kazni, kao jedine bitne promjene, umjesto nužnog sklopa promišljenih mjera, stanje se nije poboljšalo, nego pogoršalo. Manje stradavanja u ovoj godini zabilježeno je samo u mjesecima kad je bio „lock down” zbog koronavirusa, kad je većina automobila bila parkirana. Čim su mjere oslabjele, stanje se, posebice u srpnju, pogoršalo.

Čak i uz golem utjecaj ograničenja kretanja zbog pandemije Covid-19 te masivnog iseljavanja, i to radno i prometno najaktivnijeg dijela stanovništva, mali su izgledi da ćemo u 2020. imati planiranih najviše 213 smrtno stradalih u cestovnom prometu (50 posto od 426 iz 2010.). Ta činjenica u konkretnim okolnostima znači – sjedni jedan!

Da je u našem cestovnom prometu vrag odnio šalu, pokazuje i nedavna snimka užasne noćne jurnjave nabrijanim Porscheima i McLarenom splitskom Poljičkom cestom, uz prolazak kroz više crvenih svjetala na semaforima, što više nije ni ekstremna obijesna vožnja, nego prometni terorizam. Izvjesno, vozači su bili mladi, kao i u slučaju tragedija u Osijeku, Zadru i kod Vinkovaca, u ekstremnom iživljavanju, nimalo uplašeni da bi mogli biti procesuirani, odnosno kažnjeni. Kamera nema, policije nigdje…

Napravili su višestruko kazneno djelo obijesne vožnje, po članku 226. Kaznenog zakona, te teške, višestruke i slijedne prometne prekršaje, članak 53. stavak 3 (veliko prekoračenje brzine), članak 59. stavak 1 (prolazak kroz crveno svjetlo), članak 51. stavak 1 (brzina neprilagođena uvjetima), prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama.

To što u Splitu u sumanutoj jurnjavi dvaju Porschea i McLarena Poljičkom cestom uz višestruko prolaženje kroz crveno svjetlo nismo svjedočili novoj velikoj prometnoj tragediji, moguće i masakru, zaslužna je samo sreća, puka sreća. Ako je tako, a nažalost jest, jadna nam majka…

Smrt mladih vozača

Mladi vozači krivi su za 20 posto smrtno stradalih u prometu, a njihov realni udio u prometu (kilometraža, prevezene osobe) nije ni 10 posto. Zbog toga bi (ponovno) trebalo uvesti ograničenje snage motora automobila kojim smiju upravljati mladi vozači (do navršene 20. godine), ali i uvesti privremenu dozvolu, s trogodišnjim trajanjem, nakon koje bi se izdavala trajna.

Ograničenje snage imali smo do 2016., ali tada je bila određena na 80 kW (109 KS). Kod nas, očito, ne može ništa bez pogodovanja nekome jer ta je granica nepostojeća – po EU regulativi razredi snage u kW su: 55, 70, 85, 110, 150… Jedan je veliki uvoznik jedini u programu imao popularne dizelske limuzine do tog ograničenja snage motora (konkretno 77 kW, odnosno 105 KS).

Dakle, treba uvesti ograničenje snage motora za mlade vozače od 70 kW (95 KS). To je više nego dovoljno, a i odgovorni roditelji, koji planiraju obiteljski automobil koji će voziti mladi vozač, imaju dovoljno izbora.

Zašto smo ukinuli ograničenje 2016.? Zbog populizma i štetne demagogije, s tri pogrešna argumenta: 1. ne možemo ograničenje uvesti za vozače iz EU jer ono ne postoji u njihovim zemljama, 2. to je diskriminacija i ugrožavanje ljudskih prava mladih vozača. 3. europska su istraživanja pokazala da ta mjera ne donosi korist.

Prvo, ništa nije sporno, u EU za vozače vrijede domicilni zakoni, dakle strani mladi vozači u Hrvatskoj mogli bi voziti bez ograničenja, što je pravno u redu, a i logično, jer imaju bolju vozačku kulturu.

Drugo, treba početi voditi računa o ljudskim pravima i diskriminaciji ostalih sudionika u prometu, koje neobuzdani mladi vozači pogibeljno ugrožavaju. Krajnje neodgovorni vozači u Osijeku, Zadru i okolici Vinkovaca, uz sebe, u grob su odveli sedmero mladih. Što je s njihovim ljudskim pravima? Što je s ostalim sudionicima u prometu koje su mogli ugroziti?

Treće i najvažnije: činjenica da određeni postupak koristi u jednom sustavu, odnosno uvjetima, na znači da će koristiti i u drugima. I obrnuto. Uspoređivati neusporedivo nestručno je i neodgovorno! Sjetimo se vica o osobe iz središta naše bivše države na partiji pokera u Londonu. „Što imate?” „Tris”, kaže naš bivši „zemljak”. „OK”, kaže mu britanski džentlmen. „Uzmite polog jer ja imam dva para.” I kad je naš junak krenuo pokazati karte, Britanac ga zaustavi rukom i riječima. „Mi igramo na povjerenje, ne trebate pokazivati karte!”
„E, kad me tada karta krenula”, zaključio je naš “zemljak”.

Još primjera? U razvijenim zemljama EU bicikli za „dijeljenje” i iznajmljivanje slobodno se ostavljaju nezaključani. Kod nas se kradu i iz haustora i garaža, čak i s dva lokota…

Audi A4 diesel, što ga je vozio mladić koji je igrao za NK Radnik iz Vrbice, proizveden je 2003. i bio je snage 96 kW, a maksimalna brzina mu je oko 190 km/h, objavljeno je u mediju tradicionalno sklonom vladajućima. Ta je informacija u bitnome pogrešna jer konkretni model Audi A4 1.9 TDI, s crvenim I na kraju, postiže 207 km/h. Taj model ni vremešan ne gubi snagu, odnosno brzinu, a lako se čipira (pojačava), za 50 do 100 eura, „na crno”, naravno.

Ogoljeni sustav

Ovaj je slučaj ogolio naš prometni i policijski sustav te mnogima sada ne odgovara da brzina ispadne prevelika, pa je, eto, najveća brzina oko 190, dakle, možda su jurili 150… No, magnituda udara u kuću, usporediva s osrednjom bombom i to nakon što je nakon izlijetanja Audi stotinjak metara brazdao livadom, potom udario u kanal, koji ga je katapultirao u kuću, ukazuje na ekstremno devijantno ponašanje vozača. Osim svih putnika u autu mogao je izmasakrirati i cijelu obitelj da je nakon gubitka kontrole putanja njegovog automobila bila drukčija te da se zabio u vozilo iz suprotna smjera. Ovdje je bila riječ o prometnom terorizmu par excellance, pa je pijetetno nazivanje poginulog vozača, koji samo pukom srećom nije izazvao dodatni masakr, anđelom, pomalo degutantno.

Vozio sam 200 na sat – to je ultimativna fora koja kruži vozačkim podzemljem na koju smo ukazivali desetak puta. Sasvim izvjesno, krajnje neodgovorni 19-godišnjak želio je impresionirati prvo 19-godišnjakinju, a potom i 18-godišnjaka i 20-godišnjaka, pokazujući kako kazaljka brzinomjera prelazi brojku 200.

Takvu je procjenu mještanima, koji su došli na mjesto nesreće, neslužbeno rekao policijski službenik koji je došao na mjesto nesreće. No, mladić koji je želio ispasti frajer očito se prekalkulirao sumanuto jureći i kad je već iscrpio sve prostorno-sigurnosne elemente. U tom je trenutku možda ipak postigao željeni brzinski cilj (uh…), prešao kritičnu točku, „point of no return”, te se našao u posve izgubljenoj situaciji. Tragičan ishod više nije bio upitan, bilo je pitanje samo broja poginulih, koji je realno mogao biti i veći od četiri. I dalje smatrate da ne bi trebalo uvesti ograničenje snage?

Mnogi neutemeljeno prenaglašavaju utjecaj autoškola i edukacije, kao da svakom kandidatu desetke puta ne naglašavaju važnost dosljednog poštivanja prometnih propisa i kulture vožnje. Problem nije u autoškolama niti u manjku edukacije i ne trebamo rasipati resurse. Problem je u obrascu ponašanja koje definira opće stanje u društvu i izvjesnost kažnjavanja. Pa u većini država SAD-a vozačka se dozvola izdaje bez provjere vozačkih sposobnosti. No, one koji ozbiljnije prekrše brzinsko ograničenje (ni približno kao 19-godišnji vozač Audija), policija tretira poput razbojnika, uhićuje na licu mjesta.

Primarni problem nije ni u cestama jer da je konkretna imala zaštitnu ogradu, nakon odbijanja od nje sumanuto jureći Audi A4 možda bi završio na suprotnoj strani kolnika i napravio još veći masakr.

Primarni je problem u izvjesnosti kažnjavanja koju trebamo postići kroz tri osnovna elementa: premrežavanje cesta radarskim kamerama, ciljanim policijskim patrolama (ima li policija treću smjenu, treba se zapitati i nakon sumanute splitske cestovne utrke) i unapređenjem pravosuđa. Posljednje, premda najbolje poznato, treba dodatno naglasiti poznatim pravilom – odgovornost za usmrćivanje pješaka ne može se izbjeći niti u jednom slučaju, osim ako niste politički ili ini moćnik ili celebrity.

Promašena država

Veliki je problem populizam koji se koristi u političke svrhe i kao alibi za promašenu gospodarsku politiku i preskupu državu koja je osiromašila velik broj građana. To znači da stare i potencijalno vrlo opasne automobile možete registrirati ne plaćajući nikakvu nadoknadu za sigurnosni rizik. Jer, kad bi ga uveli, ljudi ne bi mogli voziti stare automobile. Kamo sreće da je za registraciju zlosretnog Audija A4 bio određen malus koji 19-godišnjak nije mogao platiti. Također, u mnogim je zemljama polica vezana za vozača. Niža je ako vrijedi samo za primjerice 50-godišnjeg vozača, a veća za obiteljska ili univerzalno.

Problem mladih vozača trebalo bi rješavati i uvođenjem kategorije „privremene vozačke dozvole”, koja bi vrijedila tri godine, odnosno do navršene 24. godine. Poništavala bi se nakon drugog težeg prekršaja ili prve obijesne vožnje. Bila bi to velika i važna brana protiv sumanutog iživljavanja, ekstremno obijesnih vožnji kojima smo svjedočili.

Svakome tko se iole razumije u stanje u našem cestovnom prometu, jasno je da problem nije u vještini vožnje, nego u obrascu ponašanja mladih vozača, sklonosti iživljavanju, koji se smanjuje odrastanjem. Dakle, 18-godišnjaku ili 20-godišnjaku izdavala bi se privremena vozačka dozvola na tri godine, 23-godišnjaku na godinu dana. Onima koji vozački ispit polože kao 25-godišnjaci ili stariji izdavala bi se trajna vozačka dozvola.

Što čekamo?

Škoda Enyaq iV (2021.), prvi češki električni SUV, na krilima Audi e-trona

Autor:Željko Marušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.